Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"
U
toliko hrvatske općinske uprave spravljaju zemljište i utiru stazu budućnosti.
Na
svrhu pisac anonimne knjižice, pokazujue na svoje tobožnje dokaze, pitanju
postavljenu iz početka: “Dubrovčani jesu li Hrvati?” oblo odgovara: „Dubrovčani
jesu Hrvati.”
*
Potom
je pisac smatrao potrebnom onu knjižicu, znak je da nije sve čisto kako bi on
htio. On je pregao onom knjižicom osvojit Dubrovnik i njegovu okolicu za
Hrvatstvo. Nije čuda da iza njega, o Gundulićevoj slavi u Dubrovniku, stiglo je
političara iz Zagreba, koji su kazali, da su došli osvojit i otet Dubrovnik.
Otimlje se i osvaja samo ono što se nema i što je tugje.
Ja
mislim, da ni pisac rečene knjižice ni političari iz Zagreba nijesu oteli Dubrovnik.
Preko njega je promahalo i bjesnijih bura od ove, a on starac na hridini još
čuči i u otegnutoj pomrčini vijekove broji što je presukao u slavnomu putu, a
kad ter kad osmijehne se …………………………………………………..
...........
Megju tijem smirenje mu zahvati grudi i upirući oči u rodno brdo Srgj nad
sobom, uzdiše i kliče svom staromu svecu:
Sveti Srgju, ne daj grgju!
Na
kraju ovoga našega razlaganja na ino nam se ne može, a da opraštajući se od
našijeh čitalaca ne iznesemo im što o knjižici misle dva naša glavna učenjaka
Jagić i Bogišić. Počećemo s Jagićem, on je blaži prama piscu, a razumije se i
za što.
Jagić
dakle veli:¹) „Počastili su me pošiljkom ove polemične knjižice (Dubrovčani
jesu li Hrvati?), koja tiče politička, etnografska, historijska i filološka
prijeporna pitanja, po svoj prilici za to, da
¹) V. Archiv für slav. Phil. Band. XV. obr. 144. Mi
ovdje prevodimo iz njemačkoga Jagićevo mišljenje.
Нема коментара:
Постави коментар