четвртак, 29. август 2019.

Dubrovčani su Srbi - Stranica 24

  Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"




šaj. Pa nije li i ovo jaka tvrgja našemu dokazivanju? Pa ipak i u Konavlima iščezlo je srpsko ime, i u narodu se žlje spominje. Evo i tomu razloga.
Republika, kad bi stekla koji kraj, odma bi nastojala da puk obrati na latinstvo. No kako su Srbi ne samo narodnost nego i vjeru zvali srpskom ¹), kako je već dokazano, a i sad je zovu, trebalo je to prekinut, jer je nastupalo drugo vjerovanje, koje nije bilo srpsko. Pošto se tako pritajalo ime srpsko u vjerskom smislu, iščezlo je malo po malo i u narodnom. Ali jezik je trebalo nekako nazvati. Pošto nije bilo drugoga narodnoga imena, jeziku je ostao naziv naški, kako se u puku uz srpski i prije zvao ²). U tijem prilikama da je u ovijem stranama bilo poznato hrvatsko ime, bilo bi se odista tad primilo i prionulo bi u narodu.

No nije baš ni tako, da se n. p. u Konavlima ne čuje ime srpsko. Svaki guslar³) ondje umije i pjeva narodnu pjesmu:

„Kad se ženi srpski car Šćepane.”

Osim toga kad Konavljani melju masline u mlinici i upiru, jedan drugoga sokoli riječima: Ej Srbine! To se može i dan današnji svak osvjedočit. Naprotiv hrvatsko ime u oblasti nekadašnje dubrovačke države nije nipošto narodno, niti je igda bilo. Sad je uneseno, i to u novije vrijeme, ali je biljka koja se ne prima, niti će se primiti, jer zemlja nije prikladna. U narodu toga imena nema nigdje niz svu oblast stare dubrovačke države. Pače ima, popravljam se, na zapadnoj obali poluotoka

¹) Jer istočna crkva dijeli se na narodne crkve, n. pr. na grčku, bugarsku, rumunjaku, pa i na srpsku. Za to se spojila vjera s narodnosti, isto onako kao što se zove u Engleskoj anglikanska crkva. Oni, koji za ovo ne znadu ili neće da znadu, govore nepristojno ili uvredljivo o ovoj pojavi.

²) Književnici su uzeli naziv slovinski za jezik, što je sinonim srpskomu, kako ćemo kasnije vidjeti.

³) Gusle i narodne pjesme u Konavlima, i mahom u svoj dubrovačkoj okolici, postoje sve do današnjega dana, a i to je poznato srpsko narodno obilježje. Tako isto svadba i svatovi uza sve srpske običaje i danas se vrši, pa i oprema djevojke iz roda uz samo ruho bez dijela očevine i danas se u Konavlima zbiva po narodnijem običajima, kao n. p. u svoj Crnoj Gori, unatoč državnijeh austrijskijeh zakona o nasljedstvu i baštinstvu. Takogjer živi su u Konavlima i ostaloj dubrovačkoj okolici svi drugi narodni srpski običaji, kako su u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i ost.















Нема коментара:

Постави коментар