Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"
šaj.
Pa nije li i ovo jaka tvrgja našemu dokazivanju? Pa ipak i u Konavlima iščezlo
je srpsko ime, i u narodu se žlje spominje. Evo i tomu razloga.
Republika,
kad bi stekla koji kraj, odma bi nastojala da puk obrati na latinstvo. No kako
su Srbi ne samo narodnost nego i vjeru zvali srpskom ¹), kako je već dokazano,
a i sad je zovu, trebalo je to prekinut, jer je nastupalo drugo vjerovanje,
koje nije bilo srpsko. Pošto se tako pritajalo ime srpsko u vjerskom smislu,
iščezlo je malo po malo i u narodnom. Ali jezik je trebalo nekako nazvati.
Pošto nije bilo drugoga narodnoga imena, jeziku je ostao naziv naški, kako se u
puku uz srpski i prije zvao ²). U tijem prilikama da je u ovijem stranama bilo
poznato hrvatsko ime, bilo bi se
odista tad primilo i prionulo bi u narodu.
No
nije baš ni tako, da se n. p. u Konavlima ne čuje ime srpsko. Svaki guslar³)
ondje umije i pjeva narodnu pjesmu:
„Kad
se ženi srpski car Šćepane.”
Osim
toga kad Konavljani melju masline u mlinici i upiru, jedan drugoga sokoli
riječima: Ej Srbine! To se može i dan
današnji svak osvjedočit. Naprotiv hrvatsko ime u oblasti nekadašnje dubrovačke
države nije nipošto narodno, niti je igda bilo. Sad je uneseno, i to u novije
vrijeme, ali je biljka koja se ne prima, niti će se primiti, jer zemlja nije
prikladna. U narodu toga imena nema nigdje niz svu oblast stare dubrovačke
države. Pače ima, popravljam se, na zapadnoj obali poluotoka
¹) Jer
istočna crkva dijeli se na narodne crkve, n. pr. na grčku, bugarsku, rumunjaku,
pa i na srpsku. Za to se spojila vjera s narodnosti, isto onako kao što se zove
u Engleskoj anglikanska crkva. Oni, koji za ovo ne znadu ili neće da znadu,
govore nepristojno ili uvredljivo o ovoj pojavi.
²) Književnici su uzeli naziv slovinski za jezik, što je sinonim srpskomu, kako ćemo
kasnije vidjeti.
³)
Gusle i narodne pjesme u Konavlima, i mahom u svoj dubrovačkoj okolici, postoje
sve do današnjega dana, a i to je poznato srpsko narodno obilježje. Tako isto
svadba i svatovi uza sve srpske običaje i danas se vrši, pa i oprema djevojke
iz roda uz samo ruho bez dijela očevine i danas se u Konavlima zbiva po
narodnijem običajima, kao n. p. u svoj Crnoj Gori, unatoč državnijeh
austrijskijeh zakona o nasljedstvu i baštinstvu. Takogjer živi su u Konavlima i
ostaloj dubrovačkoj okolici svi drugi narodni srpski običaji, kako su u Srbiji,
Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i ost.
Нема коментара:
Постави коментар