Dubrovčani su Srbi - Stranica 37

  Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"

Slovinski je jezik, koji

Od Adrije mora redom

Svukoliku zemlju svoji

Do pučine mrazne ledom.

Tako je po njemu ovaj naš jezik sveslovenski¹). Giorgi pak pretjeruje i nameće slovinski jezik i Samojedima, Persijcima, pa čak i Kitajcima. No po Stullinu rječniku Slovinac je samo homo illyricus a Slovinski illirico, all'illirica. Po ovome se vidi, da za Stullina vremena ²) slovinski nije se uzimalo ni za samo srpski ni za samo hrvatski, nego za oboje skupa. Za srpski i Srblji na po se kaže Stulli di Servia, servianus, a za hrvatski i hrvačija croato, liburnicus, Croazia, Liburnia; i tako slovinski zahvatalo je kasnije sve dajbudi što je slovensko na jugu.

Ovo je bilo općenito kasnije mišljenje o riječi slovinski; a što su mu pojedini pisci rastezali granice na zapad i sjever, i još dalje na Asiju i daleki istok, to su osamljena mišljenja osnovana na srčanom rodoljubnom i pjesničkom zanosu. Sama pak riječ slovinski steže se i etnografski samo na naše južne granice ³) i ako je oblik ikavski⁴). Da su htjeli u Dubrovniku da skuju općenitu riječ za sveslovenski jezik, lako im je bilo kazati slavski od talij. slavo ili od naše riječi slava.⁵)

Dobro je došlo dakle ovo ime slovinsko Dubrovčanima da s njim smijene srpsko, koje osim što je bilo plemensko, bilo je i vjersko, kako što sam pisac anonimne knjižice priznaje); jer Srbin je bio samo pravoslavni hrišćanin, a i sad postoji donekle ta zbrka. No bilo je i drugijeh uzroka, za koje stari Dubrovčani nijesu nazvali u književnosti svoj jezik srpskijem. A to su ovi: Srpsko ime bilo je i državno, a Dubrovčani niјesu se htjeli pretopit u Srbe, biva u državu srpsku. To je i razložito, ali ne za to da nije bila sva oblast dubrovačka po

¹) V. De praestantia et vet. l II. ob. VI. u Stulli-nu u Rječosložju Slov. Talij. Lat.

²) Svrhom XVIII. i početkom XIX. vijeka.

³) Jer zapadne slovene nazivlju općenito Slovane, a sjeverne Slavljane; nama pak južnijem dolikuje se ime Slovinci, a jezik nam je po tome slovinski.

⁴) Jer slovjenski bio bi oblik jekavski a slovenski ekavski.

⁵) Sinonim slovenstva u našijeh dubrovačkijeh pjesnika.

⁶) V. knjižicu u pretresu obr. 29.