Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"
ni u
poznatijem “pactiones”¹) nego se vazda spominje „Ugarska”. I hrvatski akademik
Matković kaže:²) “U to isto doba kad je Dubrovnik došao pod ugarsku zaštitu,
nije prestao plaćati dohodak od 2050 perperâ u zlatu kralju srpskomu": a
dalje³) isti Matković zove ovu nagodbu - nagodbu s Ugarskom - a ne s Hrvatskom.
Da su pak i u Arbaniji i drugda kűpili Dubrovčani
vojnike, eto dokaza: „Domino Romanorum et Hungariae regi (omissis) ut
nunc omittamus incumbentes graves et importabiles nobis expensas, quas patimur
in stipendiariis duobus millibus, partim Italicis et partim Albanensibus,
quos ad nostra stipendia conduximus et habemus, ut nos ab ipso hoste
tueamur.⁴)
I tobdžije su naravno kupili iz vana „ad
inveniendum et soldandum ballistarios“.⁵)
Eto
dakle, kako je Gundulić htio skupiti 3000 Hrvata i Arbanasâ!
I iz
ovoga svak može bistro uvidjeti, koliko temelja imaju tobožnji dokumenti
dubrovačkoga hrvatstva u knjižici anonimnog pisca!
Što god je pak na uhar srpstva u Dubrovniku,
to poznatome piscu ne valja i svakako se izmotava; n. p. za srpske pisare, veli
on, da su to bili izvanjci, koji su pisali ćirilovicom u dopisivanju
republike s vladarima srpskijem. - Ali to nije tako. I evo dokaza:
G.
1550. piše dubrovački pisar na “srpskom jeziku”: Subscriptio(nem) lingue serviane feci hic scriptam per
Nie. Pasq. de Primo, cancellarium dicte lingue, de mandato dominorum) c(onsulum)⁶)
Za g.
1564. imamo sličan dokumenat, a prof. Rešetar dokazuje, da su srpski dubrovački
pisari bili pravi Dubrovčani a ne izvanjci.⁷)
¹) To
su uvjeti, pod kojim je dubrovačka republika stupila pod zaštitu ugarsku.
²) V. Trg. polit. hist. obr. 15.
³) V. Archiv für Slay. Phil. XVI. (1894)
obr. 336-7.
⁴)
Lettere e Comm. di Lev. 1430 Avg. 31 (Diplomatarium etc. Geleich - Thalloczy
obr. 349), gdje se kaže da su Dubrovčani natovareni troškovima za dvije hiljade
vojnika iz Italije i Albanije, koje
drže za svoju obranu.
⁵) Die
XX. Octobris 1378. (v. Diplom. ut supra obr. 700).
⁶)
Archiv für Slav. Phil. XXI. (1899) obr. 500.
⁷)
Ibidem XVI (1894) obr. 366-7.
Нема коментара:
Постави коментар