Dubrovčani su Srbi - Stranica 11

 

  Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"

Srbâ i Hrvatâ, ima za cijelo između ńih plemenske razlike, koja se je razvila u toliko vijekova odvojenog o sebi živovana  ńihovijeh dvaju plemena, i razlučila se u protivne pravce. Tako se i dva brata otuđe jedan od drugoga, kad izišavši iz očine kuće, svaki od njih o sebi se okući i zapaše svoju imovinu. Tako se dogodilo Srbima i Hrvatima. Rastadoše se, osnovaše svoje posebne države,¹) ne stopiše se više nigda;²) a kad su im se države razbile, oni se tad prilično izmiješaše.³) Ali pošto su Hrvati ispred srpske seobe⁴) uzmicali svagda put sjevera i zapada, kako je i naravno, jer kamo će u vučje žvalo, od koga Srbi bježe; tako je očito da se u Dubrovnik i okolo njega nijesu mogli naseljavati, jer k jugu put nas od Cetine i najdalje od Neretve nije ih nigda ni bilo, kako ćemo se do malo potpuno uvjeriti. U toliko napomenuti nam je uzgred, da je kod nas odavna zavladalo mišljenje, da Neretva dijeli, a što dijeli, izrijekom se ne kaže; ali kad se navali upitima, čuje se svakojakijeh; biva da su amo druga čeljad, drugi običaji, druga nošnja, drugi nagoni, a napokon da amo drugačije i govore. I to je tako bez prigovora i pogovora, jer zaludu knjige prevrtale i izvrtale, Neretva dijeli naše primorje.

No anonimni pisac rečene knjižice nije toga mišljenja, nego si plemensko Hrvatstvo proteže amo preko Neretve na Dubrovnik, pak dalje na Kotor i još dalje na Crnu Goru i čak na Podgoricu. A na što to svoje mišljenje osniva? Na ljetopis popa Du

¹) V. Daničić u gornjem citatu.

²) Ibidem.

³) Ibidem.

⁴) Tu se razumije n. p. seoba srpska u Ugarsku, Hrvatsku, Dalmaciju ispred Turaka i ost. Tako se dogodilo po našijem otocima, gdje su se bjegunci s kraja sklanjali, n. p. na Braču, Korčuli, Lastovu i ost. Tako n. p. na Lastovu stvorio se osobiti dijalekat s nekijem harakteristikama čakavštine; a u ostalom je štokavsko-jekavski. I akćenat je ondje čakavski. Tu su se jedni pomiješali s drugijem i stvorili čudnovat jezik. To se n. p. na Korčuli nije dogodilo, jer se uskoci nijesu smiješali s uregjenicima, nego su zametli svoja osobita sela, kao n. pr. Račišćani. Otok Mljet čisto je štokavsko-jekavski, a nije kako Lastovo, kao što misli anonimni pisac knjižice u pretresu. - U ostalom poredi Menis u djelu: “Il Mare adriatico” Zara 1848; i Goracucchi u knjizi: ,,Die Adria und ihre Küsten, Triest 1863.” Oni iznose etnografske razlike izmegju Srba i Hrvata u Dalmaciji.