Dubrovčani su Srbi - Stranica 32

  Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"

gradom, a čuveni Jensen, koji je u Dubrovniku živio i upoznao se s dubrovačkom etnografijom i književnošću, piše o tomu djelu ovako: “S pravom se ističe (u toj knjizi) na posljetku eminentna važnost Dubrovnika kao predstraže zapadnjačke kulture na slovensko-turskom balkanskom poluostrvu, dok u istoriji, i njegova uloga nije odigrana. Samo čini pisac pogrešku nazivajući Dubrovnik hrvatskim, a uz to opet spominie Srbe kao susjede toga grada. Dubrovnik nije bio ni jednostrano hrvatski ni isključivo srpski; on je zajednički južnoslovenski produkat na talijanskoj osnovi. Osim toga mogao je pisac na tom mjestu spomenuti i dubrovačke realističke komedije i dubrovačku slovensku dramatiku u opšte, a neznatnu primjedbu o Gundulićevu prevodu Tassa, što se istorijski ne da dokazati, mogao je izostaviti“.¹)

Evo dakle na što spadaju ti tobožnji historijski dokazi bez historijskoga kriterija. Evo je u ovome skandinavskome dokumentu o hrvatstvu grada Dubrovnika pobrkana, kako se vidi, etnografija, a u onome davnome njemačkome, kako smo razabrali, više politika nego išta. No u objema spomenicima raspravlja se o gradu Dubrovniku, što je opasan zidovima, a ne o njegovoj okolici; jer sam rečeni učenjak Benediktsen spominje “Srbe kao susjede toga grada”.

Uzgred ovdje sad bismo mogli natuknut o drugijem historijskijem stramputicama, i to mnogobrojnijem, po kojima je Dubrovnik razglašen talijanskijem gradom; pa svrativši se sa sviju tijeh stramputica, mogli bismo dugo govoriti o pravom dubrovačkom srpskom obilježju, i dokazati, da su i gragjanske i crkvene dubrovačke vlasti priznavale pučkom jeziku u Dubrovniku srpsko²) ime; a za inostrane dokaze dosta bi bilo da navedemo, što govore noviji znameniti, a ne kojekakvi, pisci, koji su dobro poznavali naše stvari, a nijesu bili in ultima Thule kao onaj Skandinavac ili iz zaglušne starine kao onaj adamitički Gutembergovac, a to su Kallay i Tommaseo: ali ne ćemo duljit, jer bilo bi suvišno, pošto smo o tome dugo govorili no

¹) V. biogradsko Коло, свеска V. г. 1902 обр. 269.

²) Vidi „ О српском имену по западнијем крајевима нашега народа, написао В. Ђ. (прештампано из "Наставаника" за год. 1900); у Биограду 1901 (обр. 17-20).