Dubrovčani su Srbi - Stranica 31

  Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"

ska omaška. I na zapadu¹) bilo je sve mutno u političnom i etnografskom obziru, a kamo li na jugo-istoku i na Balkanima. Pa tražit da onaj Nijemac, što je napisao onaj spomenik, još onda nešto o tome zna u opće, a na po se o Srbima i Hrvatima, bilo bi premnogo, kad i mi u Dubrovniku početkom prošloga vijeka nijesmo o tome gotovo ništa znali, i tek polovinom prošloga vijeka počelo nam se je o tomu svitat. Dotle su Dubrovčani bili samo Dubrovčani: istom tad počela se budit svijest srpska, koja je dugo bila utajana, a prvijenci su joj budioci M. Pucié, Ivo Kaznačić, Matija Ban, Niko Lepeš i drugi. Kad je nastalo ustavno doba, nikla je narodna stranka, koja, nakon dvaesgodišnjega bujnog života, rascijepi se. Najprije otpadoše mlagji Dubrovčani i stvoriše čistu srpsku stranku, a krnjasta narodna, koja preostade, izvije se malo po malo u hrvatsku umjerenu stranku, što je sve donošnje i uneseno, pa onda u radikalnu klerikalnu struju, koja se nametla Dubrovniku i još mu zapreda, dok se puk osvijesti. Po tome sredovječni naši ljudi rodili su se u doba bugjenja srpske svijesti u Dubrovniku; a golobradi momci, kad se zametala stranka hrvatska. Kad je to tako bilo u Dubrovniku, nije čudo da se Nijemcima i danas brkaju pojmovi, ako što upišu o Srbima i Hrvatima, a kamo li onda. Pa i to treba na um uzeti, da su Nijemcima, barem u Austriji, Hrvati domaći elemenat, a Srbi su im narod gotovo vanjski; pa i dvostruka ih naša azbuka smeta, što je čudnovato, jer i oni imaju je dvojaku. Za njih je srpski što je Ćirilovicom napisano, a hrvatski latinicom; no i o tome kadgod smeteno pišu. Biće mnogima kadgod pao pod oko kakav službeni prijevod iz njemačkoga na naš jezik, pak ako je tekst ćirilovicom napisan, onda ima opaska: kroatisch mit serbischen Buchstaben.

No što ćemo tražit take spomenike u zaglušnoj starini, gdje se lakše brka istorija, pak po tome i politika i etnografija. Eto nam jednog skandinavskog djela, koje je lani izašlo.²) U njemu M. M. Benediktsen uredio je slovenski dio te historije svjetske literature. I tu nazivlje Dubrovnik hrvatskijem

¹) Govori se samo o Evropi, jer ostale česti naše zemlje, poznate i nepoznate, bile su prava nepoznanica.

²) Illustreret Verdenslitteraturhistorie, Copenhagen 1901.