Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"
Istina, može nam pisac na sve ovo reći: Ali ja ne
poričem da su Zahulmija, Travunija, Dalmacija i Dioklija bile česti srpske
države, ali poričem plemensko srpstvo tijeh zemalja. A mi mu odvraćamo, da o
srpstvu rečenijeh zemalja u staro vrijeme, dok su nepobitni historijski dokazi Miklošića,
Pucića, Jirečka, Račkoga, Majkova, Kalaja, Novakovića i drugijeh, nema sumnje;
a za sadašnjost najbolji je dokaz srpstvu rečenijeh zemalja svojatanje hrvatsko
i srpska svijest u onijem zemljama.
*
Nije dosta piscu anonimne knižice protezati plemensko hrvatstvo na Dubrovnik, Boku Kotorsku i još dalje, no rekao bi, da
on osniva na te krajeve i politično hrvatstvo na temelju čuvenijeh „pactiones“
s Ugarskom. O ugovoru i uvjetima izmegju dubrovačke republike i ugarske krune
na dugo je raspravljao hrvatski akademik Matković,¹) i on izrijekom kaže:
,,Republika Dubrovačka stupa pod zaštitu kralja
Ljudevita i ost.²) Tako misle svi razboriti učenjaci, koji u toj ugodbi po
historijskijem podacima ne vide ino nego prostu zaštitu ugarsku nad
Dubrovnikom, bez uticaja Hrvatske.³) Dubrovnik nigda nije bio čest kakve tugje
države, nego svegj neovisan i onda, kad je za dugi niz decenija po sili
onadašnjih prilika iz Mletaka primao svoje knezove. I tad dakle bio je
autonoman i neodvisan, jer sva mu je vlast bila u vijeću, kojemu mletački knez
nije bio nego glava bez ikakve moći.⁴)
No hrvatski zanesenjaci vazda se povraćaju na ovu istu
stvar, pa i u potonje vrijeme pozivlju se na historijske dokumente skoro
otkrivene.
Da ima historijskijeh spomenika, koji Dubrovnik
nazivlju hrvatskijem gradom, bilo bi
ludo poreći. Ali svak piše kako mu se svigja i kako umije, pak istom kasnije
nastupi neumolna
¹) V. Matković, Trg, politička historija.
²) V. Rad Jugosl. Akad, VII obr. 191.
³) V.
Diplomatarium etc. Geleich-Thalloczy, gdje ima o tomu govoru na dugo.
⁴)
Vijeće je i mimo kneza radilo i opravljalo zlamenite stvari. Tako n. p.
tečevina Pelješca vodila se preko kneževe glave. U „Chronica Ragusina Junii
Resti" (Zagrabiae 1893, obr. 124-125, izdanje Jugosl. Akad.) kaže se, da
je Vijeće krijući od kneza i bez njegove privole odabralo 10 vijećnika da
pregovaraju za Pelješac s Bosnom i Srbijom.
Нема коментара:
Постави коментар