Dubrovčani su Srbi - Stranica 7

  Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"

nekijem čakavskijem knjigama, koje su štampane u 16. vijeku

Njemačkoj stoji u natpisu n. p. ovako: „Catechismus mit Auszlegung in der Syrvischen Sprach (1561). ¹)

Budi dakle da su štokavci i Srbi i Hrvati, što tad luči Srbe od Hrvata u jeziku? -- Ako su štokavci i jedni i drugi, ipak ima i u tome razlike, jer se štokavci dijele na ikavce, ekavce i jekavce po izgovoru staroga slova ъ; dakle n. p. cilo, celo, cijelo! lito, leto, ljeto. I u tome je prijepor, jer Miklošić govori da su ikavci Hrvati,²) a ikavci i jekavci Srbi; Jagić pak veli, da se je jekavština razvila od ikavštine, a da isprva nije bilo nego ikavaca i ekavaca od kojijeh ikavci su Hrvati a ekavci Srbi.

Ta nesloga u mišljenju glavnijeh našijeh učenjaka dovodi nas na misao, da i mi rečemo o tome svoju, dok je za to lis sub judice. Poreći srpstvo štokavskijem ikavcima čini nam se neosnovano. Da ne govorimo o srpskijem spomenicima Miklošićevijem, u kojima su njeke štokavsko-ikavske isprave krštene srpskijem od samijeh pisaca tijeh isprava, osvrnimo se na kasnije vrijeme. Fra Matija Divković, bosanski franjevac, piše ikavski a govori da je to srpski, n. p. , “плач блажене Дивице Марие кои плач исписавши сарпски “. A da ne bi ko rekao, da fratri bosanski nijesu ćirilovo pismo smatrali svojim rogjenijem pismom, već ga za to zvali srpskijem, što njim pisahu i Srbi u Srbiji, evo i za to primjera. Fra Stipan³) Jajčanin, koji je pisao istijem pismom kao i fra Matija, veli u pristupu svojoj knjizi: „ Исповиед карстианска и наск " Ovo: „веома су потребите кьниге с Босни с наша слова и с наш иезик " ⁴) A gdje je fratar Jukić Banjalučanin, bliži nama po vremenu, koji u svomu Kolu veli⁵), da Bošnjaci u Krajini ne znadu za ime hrvatsko? A ipak su štokavski ikavci. Po tome mislimo, da štokavština sviju triju govora harakteristika je srpska, a Miklošićeva teo-

¹) V. О Српском имену, написао В. Ђ. у Београду 1900,obr. 46, 5.

²) Za čudo je, kako Miklošičeva teorija o oblasti ikavštine gagja od prilike s vijestima Porfirogenita, koji, kako je poznato, proteže prama jugu do Cetine granice hrvatske.

³) I ime mu je ikavsko, a on veli da je Srbin.

⁴) Ta je knjiga štampana u Mlecima 1704. g.

⁵) “Od Harvatah ne znaju ni imena“ v. Kolo V. (1847) obr. 20.