Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"
Štokavski je dakle bio
pučki govor u Dubrovniku, a to dokazuje sva proza pisana u Dubrovniku počinjuć
od XV. vijeka.¹) A ako nas ko zapita, kako mi nazivljemo taj jezik, čisto
odgovaramo „srpskijem", a za što? Kasnije će se razumjet.
*
Kad je to tako, čemu su
stari dubrovački pisci zvali svoj jezik ”hrvatskijem“? čujemo da nas protivnici
pitaju, napojeni na rečenoj anonimnoj knjižici. - Neosporna je istina, da u
Dubrovniku XVI, XVII i XVIII vijeka pojedini su pisci nazvali naš jezik hrvatskijem,²) ali to su uradili
ponajviše u dopisi vanju s dalmatinskijem pjesnicima, kao Nalješković s
Brtučevićem (Hvaraninom), ili Vetranić s Hektorovićem (Starogragjaninom), ili
opet kad su poklanjali svoje radove Hrvatima, kao Zlatarić Banu Zrinjskomu.³)
No i bez toga mogao je kojigod
¹)Poredi opasku 3. na obr.
4 - G. Prof. N. Nodilo usporegjujući stare anale i kronike, što su talijanski
napisane, veli: „Doduše srpski idiotizmi nijesu rijetki u talijnskome jeziku
sviju ljetopisaca dubrovačkijeh; ali tima idiotizmima umočeno je, njima je
uprav probijeno, sve ljetopisno govorenje, koje siže do posljednje četvrti
vijeka XV.”
²) Od starijeh pisaca, koji
su nazvali naš jezik hrvatskijem,
jedan je Bruer Francez i ako dugo
nastanjen u Dubrovniku. On je bio lijepo naučio naš jezik postao našijem
književnikom. Pa ni Pavlović (1747)
nije bio Dubrovčaniu; to je omaška Kukuljevićeva (Hry. bibliograf. br.
1426-1427). St. Zlatović (Eranovel obr. 473) kaže (bez potvrde), da je bio iz
Stona; ali se ni to ne može vjerovati, jer je u Stonu i u njegovoj okolici južni govor (Rad CIII. obr. 69), Bernardin
Pavlović piše zapadnijem.
³)
G. Akad. T. Maretić Hrvat (Rad, knj. 89, obr. 236) pobijajuć svog zemljaka
Broza kaže: „Na str. 160-161 navodi pisac potvrdu, da su još u drugoj polovini
XVI vijeka zvali i Dubrovčani svoj jezik hrvatski. Ali trebalo mu je
tražit jaču potvrdu od one, koju navodi. Ispisujući na ime riječi iz posvete
Zlatarićeve Elektre nije držao na umu, da je Zlatarić samo iz kurtoazije
prema hrvatskom velikašu Gjurgju Zrinjskomu mogao reći: „stavih se za tijem
s jednakom požudom učinit hrvatsku Grkinju Elektru Sofoklovu”. Da je to
bila samo kurtoazija, to se vidi in riječi: “Spjevanja od vrijednijeh Latina i
Grka, koji vam i u vaš hrvatski jezik govore”, dakle je Dubrovčaninu
Zlatariću hrvatsko ime dobro poznato, ali s tim je hotio samo toliko reči, da
će njegovu knjiga i Hrvati veoma lako čitati i razumjeti, jer izmegju
dubrovačkoga i hrvatskoga govora nema velike razlike. Za to ne možemo iz
Zlatarićevijeh rječi izvesti onoga zaključka, što ga je izveo g. Broz veleći:
“po tome jasno izlazi da je
Dubrovčanin Dinko Zlatarić zvao svoj jezik hrvatski”. Veoma bi nam drago bilo
poradi same stvari, da je g. Broz naveo koju jaču potvrdu tomu, da su
Dubrovčani svoj jezik zvali hrvatskijem, a sebe Hrvatima; a
ako su navedene potvrde iz Zlatarića jedine ili bar
naj jače, onda se treba ogledati za drukčijim dokazima o hrvatstvu ili
nehrvatstvu Dubrovčana.”
A naš Budmani
(Stari pisci XXI., 1899. Djela Dominka Zlatarića, život i djela D. Z. obr.
XXX.) o tome kaže ovako: „Ovo svoje književno djelo (Elektru) a i druga s njima
naštampana pokloni knezu Jurju Zrinjskomu, te s obzirom na njega piše na
naslovu: iz veće tugjijeh jezika u hrvatski izložene“, a u pismu na njega:
„Stavih se za tijem s jednakom požudom učinit Hrvaćku Grkinju Elektru
Sofoklovu“, i ,od vrijednijeh Latina i Grka, koji vam u vaš hrvatski jezik
govore.”
ako su
navedene potvrde iz Zlatarića jedine ili bar naj jače, onda se treba ogledati
za drukčijim dokazima o hrvatstvu ili nehrvatstvu Dubrovčana.”
Нема коментара:
Постави коментар