Dubrovčani su Srbi - Stranica 25

  Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"

Pelješca, gdje se i prije slušalo a i sad se čuje u prostom puku hrvatsko ime u obliku orvacki. Ali to je sjeme vjetar donio s bližnjih otoka Korčule, Hvara i Brača, a nije nipošto samoniklo, za to se i ne rasplogjuje.

Po onome što sam dosle kazao, ako nije bistro da su krajevi nekadašnje dubrovačke države srpskoga plemena, tad nije ni božji dan svijetao.

Neka niko ne promisli, da ovijem što smo iznijeli činimo kakvu propagandu za pravoslavlje. Ne dao Bog, nego hoćemo da svakoga uvjerimo, da okolica dubrovačka, i ako je prešla na katoličanstvo, nije prestala biti srpskom, jer baška vjera a baška narodnost. Ovo bi imale razumjet duhovne vlasti i jedne i druge vjere, a Srbi katolici koliko su zaneseni za svoju srpsku narodnost, toliko drže i do svoje katoličanske vjere. Pa Bog i duša! Za to, kad ko ovo pročita, pa se ne uvjeri o stvari, tad ima nedostatak njekakav u moždanima, koji mu fizično ne da ni lake stvari da razumije. Može bit da je i koji pogani duh, koji mu mrači um; a tad mu savjetujemo molitvu i post, jer njeku vrstu napasnikâ ne iždene nego molitvom i postom.

Mislimo dakle, da je dosta o tome i da će se bit već svak uvjerio o valjanosti knjižice anonimnog pisca što se Dubrovnika i njegove bliske okolice tiče, koja je dopala Dubrovniku od srpskijeh vladara,¹) a bila je čest srpske stare države. Po dosadašnjem dokazivanju ona je srpska po plemenu i po staroj ruci, ali ističe bjelodano iz historijskijeh dokumenata, da je i politički srpska bila. Za Bosnu pak i Hercegovinu, za Boku Kotorsku, Crnu Goru i ost, neka svak bude miran: jer te zemlje ne trebaju naše obrane; one se brane po sebi. No ako je komu do tega, da se i o tome uvjeri, eto mu srpskijeh spomenika Miklošića, Pucića i Jirečka: eto mu povijesti srpske Kalajeve i Majkovljeve; eto mu fratra Jukića i njegova „Kola”: eto mu

¹) Vidi što je prije rečeno o Pelješcu, a za ostale krajeve stare dubrovačke države gledaj “Srpske Spomenike“ M. Pucića i „Monumenta serbica“ Miklošićeva i to passim, a osim toga poredi ,,Monumenta Ragusina, libri reformationum, tomus II. Zagrabiae 1882”, u kojima ima ovo: ,,de dividendo totum terrenum et vinees et arbores plantatas in dicto terreno, nobis donato per dominum imperatorem Schlavonie” ..... Tako je rečeno od prilike tri puta u protokolu sastanka Velikoga Dubrovačkoga Vijeća na 20 Maja 1357.