Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"
od 500
iperperâ, a bosanskomu banu bilo je obećano 600 iperperâ na godinu.¹)
IV.
„Samostan sv. Nikole u Stonu bješe kalugjerâ šizmatičkijeh, ali u
propovijedanju otaca Ivana iz Anglije i Andrije iz Sardinije obrati se grad na
vjeru sa svijem poluotokom, bi predan ocima Male Braće od presvijetle
dubrovačke gospode. g. 1349. ²)
V.
„Najznatniji korak oni (Dubrovčani) učiniše g. 1333. kupnjom poluotoka Pelješca
od Srbâ.³)
Iz
ovijeh dokumenata o Stonu i Ratu bistro je, da poluotok Pelješac bješe prije
dubrovačke kupnje pravoslavne vjere, a po jeziku, običajima, nošnji i ost.
srpske narodnosti, kao što je i danas.
Ovaki
se spomenici mogu navesti i za ostale česti stare dubrovačke republike, za Kraj (Zaton, Orašac, Trsteno, Slano i
ost.), za otočje dubrovačko, za Gruž ⁴) i Rijeku, za Župu Žrnovnicu, ⁵) za
Cavtat i Konavle; ali to bi nas daleko odvelo i protegli bi ovom radnjom bez
potrebe. ⁶) No ne će bit na odmet, da ovdje iznesemo tragove stare vjere, koje
svak i danas može opaziti, u Konavlima, tom ubavom našem kraju, koji, jer
udaljeniji od grada i u dodiru s Hercegovinom, uzdržao je čišće svoje srpsko
narodno obilježje.
Da
jedan kraj hrišćanski postane kršćanskijem i obratno, za srednji vijek to je
bilo lakše nego bi bilo sad, jer te dvije ispovijedi onda nije dijelilo drugo
nego obred; a pošto je Dubrovnik na ovoj obali bio straža katoličanstva, svi
krajevi dubrovačke oblasti malo se po malo polatiniše.
¹) Iz „Chronica Ragusina lunii
Resti", izdanje Jugosl. Akademije. Zagabriae 1893. obr. 124-125.
²) Iz rukopisne knjige Marka
Marinovića u knjižnici g. Vice Adamovića.
³) Dr. M. Hoernes,
Dinarische Wanderungen, Wien 1888, obr. 172.
⁴) V. radnju g. V. Adamovića o Gružu i Lapadu u
periodičnom „Братству", Београд
1902.
⁵) V. Lanjski koledar
,,Dubrovnik“, biva za god. 1902, radnju g. V. Adamovića.
⁶) Ko se ipak hoće osvjedočit tanko po tanko o svemu,
neka potraži „Spomenike srpske“ M.
Pucića, i “Monumenta Serbica“ Miklošića, i tu će naći passim potvrde. Osim toga neka otvori O. Mattei (Zibaldone) na obr.
339 i 677, pa će se uvjeriti, da svi krajevi stare dubrovačke republike bili su
stare ruke.
Нема коментара:
Постави коментар