Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"
Najprije, Konavljani zovu
hrišćane da su stare ruke ¹) to pučki
znači staroga obreda, i po tome oni
same sebe ocjenjuju da su nove ruke. I jedini taj dokaz bio bi
dovoljan da svakoga u tome pitanju smiri. Za taj isti razlog Konavljani opće
zovu naše Vodokršte (Bogojavljenje) Stari Božić, pa i tad mnogi u Konavlima
nalažu badnjake, kao i na latinski badnji dan. No hajdemo dalje.
Konavljani
naučni u staro doba imati popove oženjene, kao eno ti po istočnom obredu, i
ženu im nazivati popadijom, nijesu prestali
ni kasnije, a ni danas, majku popovu, sestru, rodicu, pa i službenicu nazivati
popadijom.²)
A gdje
su krštena imena Jovo, Vuko, Nikac, Vukac, Gjukan i ost., koja se i danas
nadijevaju? Ne pokazuje li i to Konavljane čiste Srbe i nekadašnje starovjerce?
A i uklin anateman ga bilo, i ako
izopačeno izgovoreno, jer tugja grčka riječ, otkriva bizantinski uticaj i staru
vjeru.
A gdje
su stari srpski natpisi na grobovima u Popovićima, na Vignjima, u Lovornu, na
Brotnjicama³) i drugovdje?
Ali
ono što je pravo živo srpsko obilježje, to je krsno ime te je, hvala Bogu, i
danas u pravomu jeku po svima Konavlima. Krsna imena Nikolj dan, Miholj dan⁴), Lučin dan, Srgjev dan, Mitrov dan i ost.
ostala su kao i prije, jer i u latinskoj crkvi ima tijeh svetaca; ali ono što
je po obredu trebalo promijenit, zamijenilo se, kao np. krsno ime Pokrov (zaštita Bogorodičina) prestalo
je, a nastalo Rozarije (Gospa od
Rozarija). ⁵)
¹)
Koliko ima pouke u ovijem riječima za one te siju razdor u puku svakijem nepristojnijem
nazivima na braću istog jezika i naroda, navrćući tako mržnju megjusobnu u
puku! Vlasi, vlašadija, kudrovi, do pô
plitice, obični su komplimenti i to kršćanska
ljubav svome iskrnjemu, a suviše i sunarodniku iskazuje.
²) I
selo Popovići, postalo od potomaka
nekakva pops, bilo bi dok su da su bili negda stare ruke.
³) V.
srpski stećak na Brotnjicama u Konavlima, iznesen u književnom listu „Srđu"
g. 1902. br. 17.
⁴)
Zovu ga Konavljani i Arandio
(Arhangjeo) kao i pravoslavni.
⁵)
Kako se ovo mijenjalo, vadimo dokaz iz Zibalduna. O. Mattei na § 34. obr. 677,
i prevodimo: “Stanovnici Brsečina, zaseoka primorske Zahulmije ili Primorja, na
prvi dan g. 1550. osnovaše bratinstvo u svojoj crkvi Uzašašća Gospodina, pod
istijem naslovom, i sv. Venere, biva sv. Paraskeve Dj. M., greškom pak uzete za
sv. Anu mater Bl. Dj. M. Ta greška postade ovako. Sv. Paraskeva, u velikom
poštovanju kod Grkâ i kod Slovenâ grčkoga obreda nazvana Petka, od velikoga petka “in
Parasceve“, i nastavljajući ovu prvu omašku u nazivu svoje svetice latinski ili
talijanski, prometnuše njezino ime u rečenijem jezicima nazvavši je s. Venera.
To se sve dogodi, jer dies veneris
ilirski se govori petak, biva peti dan iza nedjelje. Pridodaše i drugu omašku, kad odrekavši se focijanskoga obreda
ostaviše s njim i obred istočni, jer pošto su bili vični svetkovati s Grcima
sv. Petku na 26. Julija i
našavši u latinskom kalendaru da je onaj dan sv. Ana,
mati neoskvrnjene Dj. M., pomisliše, da sv. Paraskeva ili sv. Petka isto je kô
sv. Ana. Za to crkve posvećene u starini sv. Petki, malo po malo radi toga
mišljenja promijeniše ime, i sad su posvećene sv. Ani. To se vidi n. p. na
Brsečinama i na Brgatu. I u Gružu bila je bogomolja sv. Petke, odakle i ime
čarobnoj glavici u Lapadu, i tu nije iščezlo starinsko ime, ali po nekome
prepletaju prilikâ, i ondje blizu podigla se crkvica sv. Ane, što je privatna
zadužbina.
Po
našijem selima ima bogomolja posvećenijeh sv. Nedjelji, n. p. u Konavlima, po
narodnomu kazivanju, kćeri sv. Petke, jer pjesma veli:
Sveta
Petka Nedjeljina majka
a to
bi bila sv. Bogorodica; i to je opet ostatak srpske starine.
Da su se u našoj okolici
smijenjali sveci staroga obreda s novijem, dokaz je i na Pločicama u Konavlima,
gdje otprije bješe matica posvećena sv. Lazaru, kako i sam O. Mattei priča; a
sad je ondje glavna svetkovina gospa od Karmena, sa svijem po zapadu. I na
Pločama, istočnom predgragju našega grada, bila je njegda crkvica Sv. Lazara,
odakle je poteklo bratinstvo ili zadruga Lazarina.
Нема коментара:
Постави коментар