Dubrovčani su Srbi - Stranica 10

  Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"

Treba se uprav čudom čuditi prama ovakijem pojavama!

Najprije u onom navodu Vuk govori “da sam sve (pjesme) napečatao Hercegovački”. Pod tijem imenom on razumjeva štokavsko-jekavski govor¹), najbolji srpski dijalekat, jer ga je on sam s Daničićem prisvojio za književni srpski jezik, kako je svakomu urbi et orbi poznato. Dakle Vuk nije mislio da je hercegovački govor Horvatskij jezik, nego su to mislili Srijemci. A što on nije za obzir prostodušnijem Srijemcima sve onda²) napečatao jekavski, da mu ne kažu, da im nameće Horvatski jezik, ko će razuman iz toga zaglaviti: Vuk je mislio da je jekavština Horvatskij jezik i da je ta jekavština hrvatska plemenska osobitost? Ako Srijemci, zaljubljeni u svoju ekavštinu, nijesu vidjeli dalje od nosa, i mislili da izvan ekavštine srpskoga jezika nema; ako je Srijemcima bilo tako usko obzorje, zar odatle ex cathedra javit svijetu, da jekavština nije srpska nego hrvatska? A nijesu li i danas Srijemci, a i Srbijanci, i to učeni ljudi, radi praktičnosti u pisanju i od ljubavi prama domaćemu dijalektu, upiti tako u svoju ekavštinu, da sve novine i politične i književne, pa i sva učena i književna djela pečataju ekavski?³) I za to kazat da nema Srbâ izvan ekavštine? Ima neznalica i licumjeraca, koji kažu da nema Srba izvan pravoslavlja. Ali ko će pametan po tome istisnuti ostale vjere iz Srpstva? Kao da je vjera narodno obilježje, a ne jezik i ostalo?

Ali da baš ni u granama štokavštine, biva u ikavštini, ekavštini i jekavštini, nema nijedne razlike u jeziku izmegju

¹) To je njegov rodni govor u selu Tršiću u Srbiji. Pa kako bi Vuk bio mislio da je njegov materinski jezik Horvatskij?!

²) Kasnije ih je pečatao sve jekavski.

³) Oni bi i u naše listove htjeli da pišu ekavski. Tako je jedan srbijanski književnik poslao za naš književni list „Srgj“ neku radnju napisanu ekavski, iziskujući da se tako i štampa. Na naše temeljite prigovore, evo što nam je odgovorio: „Kad vam je već draže, da moja stvar izide južnim narečjem, neka vam bude; pristajem da moj prilog (i sve od sada) izide južnim narečjem. Čudnovato da se kod vas ne trpi u književnosti naše istočno narečje!? Vidite, a ja čvrsto verujem, da je njegova budućnost! Pa, onda, istočno je narečje i mnogo tačnije: južno je više za razvučene, epske stvari.“ - Mi ovo ne ćemo pobijati, i ako bi mogli zaklanjajući se za Vukom i Daničićem, koji su Srbima prikazali štokavsko-jekavsko narječje za književni jezik, nego ćemo prosto naglasiti, da će onaj dijalekat napokon održati slavu i zavladati nad ostalijem za svagda, koji poda svojemu narodu najbolja književna i učena djela, kao što se je zbilo kod Grka.