Dubrovčani su Srbi - Stranica 8

  Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"

rija može biti u tome prava, što Srbi susjedi Hrvatâ mogu bit uzeli ikavštinu od njih. I tako je, jer samo su oni Srbi ikavci, koji graniče s Hrvatima, kao n. p. Bosanska Krajina, Pelješac i ost.

Sto se pak tiče Jagićeve teorije, biva da je jekavština nikla od ikavštine, tvrdo smo uvjereni, da ona jako hramlje, jer nema nikakvoga fiziološkog temelja, a ni inoga. Mislimo, da drugom prilikom Jagić ne bi bio ovoga mišljenja, kad bi se povratio na ovo pitanje¹). Naprotiv pisac anonimne knjižice drži se obiju teorija da naturi Dubrovniku hrvatstvo, te, veli on, izvrćući i prevrćući, i po Miklošiću, kojemu su ikavci Hrvati²), i po Jagiću, koji iz ikavaca izvodi jekavce, Dubrovčani su plemenski Hrvati.

Polako! Da je i Jagićeva teorija neosporna, što nije, mi u dubrovačkom govoru nemamo tragova ikavštine passim nego sporadično.³) Glavni su trag prijedlozi prid za pred i pri za pre, što mi cijenimo da je ostatak čakavske književne stramputice.⁴) Prid se samostalno govori, a pri u složenijem riječima. No kad se promisli da prid imamo u ekavskoj formi u riječi n. p. sprednji, i u jekavskoj, n. p. naprijed, a pri u ekavskoj formi u složenijem riječima pretio⁵) i pretljati, očito je, da ni prid ni pri nije se isprva govorilo u Dubrovniku, jer i u složenijem riječima imali bi i dan danas sridnji, naprid, pritio i pritljati, kao što ikavci govore. No ovo su prave sitnice, na koje se ne treba obazirati, nego po stečevinama prave znanosti konstatovati: 1) da je ekavski govor najstariji⁶); 2) da su se iz ekavskoga govora razvijali u različitijem krajevima ikavski i jekavski⁷); 3) da se u Dubrovniku može na po se konstatovati jekavski govor u najstarijim njegovijem ći

Poredi Rad Jugosl. Akad. CXXXIV. obr. 132-133. Jer navodi neke ikavske obl

ike iz dubrovačkoga pučkoga govors.

¹) Poredi Rad Jugosl. Akad. CXXXIV. obr. 132–133.

²) Jer navodi neke ikavske oblike iz dubrovačkoga pučkoga govora.

³) Za to i u štokavskijem krajevima, gdje čakavština ni privirila nije, a ma nigda, ima čakavskijeh oblika, kako n. p. gospoja za gospogja.

⁴) Književnost se nameće pučkom govoru; i ko pročita radnju prof. Budmani (Rad Jugosl. Akad. LIV. 155-179) ,,Dubrovački dijalekat kako se sad govori“, lako se uvjeri, kako književni jezik može zavesti pučki govor.

⁵) Puk je izgubio dan današnji svijest da je to složeno.

⁶) V. Rad Jugosl. Akad. obr. 122-123.

⁷) Ibidem obr. 124.