Dubrovčani su Srbi - Stranica 33

  Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"

tvrdo smo uvjereni da svi rečeni tobožnji historijski dokazi o političkom i etnografskom hrvatstvu našega grada počivaju na vrlo slaboj osnovi, biva na hrvatskom imenu jezika u staroj dubrovačkoj književnosti; a donekle je zaveden tijem i g. Jensen, komu je zanago kriva tobožnja čakavština u staroj dubrovačkoj knjizi, koju smo prije na dugo rešetali, zašto rečeni učenjak nije Dubrovnik okrstio isključivo srpskijem gradom.

No pisac anonimne knjižice hvata se drvlja i kamenja, pa mu i riječ „ban” služi kao tobožnji dokaz da su Hrvati vladali dalje od Neretve put juga. Ali riječ ban zajednička je i Hrvatima i Srbima; uzimali su je i bosanski vladari, kao n. pr. Kulin, Ninoslav i ost. I Banjaluka to nam napominje.¹) Ban se čuje i u Konavlima u zdravici “ban domaćin”, pa tu ima i selo Bani. I kod Slanoga, u dubrovačkom primorju, imaju sela Banja i Banići. U Bokama ima pravoslavni manastir Banja. U narodnijem pjesmama srpskijem ima ban kao sjajni gospodar, n. p.

Kada knjige Bani razumješe.

I srpskijem velikašima dolikovao je taj naslov, n. p.

Ban Uglješa i vojvoda Gojko.

Njetko bješe Strahiniću bane.

A ima i narodna poslovica: „Gdje mu je ban, tu i stan”. I srpskijem kraljevima pjesme su dodavale taj naslov, n. p. ban Milutin, ban Vladimir. Nijesu zajsta bili Hrvati Uglješa, Gojko, Milutin i drugi. A nu ti planina Baničina (banice, gospogje) u Šumadiji, gdje dopuštaju i hrvatski zanesenjaci da Hrvatâ nije nigda bilo, i da su ondje čisti Srbi. Tu ima i Banovo Polje, njeko selo. Pak i u Staroj Srbiji ima n. p. selo Banje u Suhogile.a) Napokon i glagol baniti se, rasprostranjen po srpskom narodu, kaže očito, da je riječ ban svoja i Srbima. A što bi kazao naš Matija Ban, da po svome prezimenu on nije Srbin?

Dakle zaludu je širit Hrvatstvo i to politično na srpske zemlje osnivajući se na riječ ban.

Ali pisac anonimne knjižice ne odustaje za to, nego znajući da mu sve to ne valja, potkopava Porfirogenita i ne vje-

 ¹) V. Rječnik hrvatski ili srpski Jugosl. Akad. pod riječi ban, Banjaluka i ost.

²) V. Miklošić, Mon. Serb., 564.