Dubrovčani su Srbi - Stranica 12

  Luko Zore - "Dubrovčani su Srbi"

kljanina i na riječi u njemu “Crvena Hrvatska”, koja bi se protezala „od Duvanjskoga Polja niz čitavo primorje do grada Drača.“ ¹)

Mi ovdje ne ćemo pretresat o popu Dukljaninu ni pobijat ga, jer bi to bilo suvišno, pošto su to već učinila tri znamenita Hrvata, biva Rački, S. Ljubić i Kukuljević; a u potonje vrijeme nadošao je i srpski akademik g. Lj. Jovanović.²) To možemo samo kazati, da je ljetopis popa Dukljanina smatran bajkom kod ozbiljnijeh književnijeh historika. A do malo ćemo se o tome uvjeriti. No da u opće naši čitaoci shvate što je ljetopis popa Dukljanina, evo ćemo im to u kratko iznijeti.

Do sada u učenom svijetu općenito se mislilo, da je ljetopis popa Dukljanina, u kome je glavna historijska gragja za srpsku prošlost prije Stevana Nemanje, napisao neki katolički svećenik u Baru (u sadašnjoj Crnoj Gori) krajem prve polovine XII. vijeka. Njeki su uzimali, da je taj spis jednostavna cjelina, ali su drugi mislili, da je početak toga djela tako zvani “libellus Gothorum“ (knjižica o Gotima) napisan nešto ranije, bilo da ga je sastavio sam pop Dukljanin, bilo neki njegov zemljak. U potonje vrijeme naprotiv dokazao je akademik g. Lj. Jovanović, da u tako zvanom Dukljaninovom ljetopisu, osim jednoga srednjeg, po svoj prilici, dubrovačkoga odjeljka, imaju još dva glavna dijela: jedan Hrvatski ljetopis (libellus Gothorum) i jedan Zećanski. Nadalje je akademik dokazao, da je hrvatski ljetopis napisan u XV. vijeku u sjevernoj Dalmaciji,

¹) V. Ime Hrvat (1890) V. Klaić, obr. 9. - Odavle vadi pisac rečene knjižice.

²) Ne će bit na odmet da kažemo, kako o tome misli još koji pisac. - O Hrvatu Iv. Crnčiću vidi dalje, a evo ovdje što je Dubrovčanin otac Basić pisao o popu Dukljaninn, i što se izmegju ostaloga čita u Zibaldunu Oca Mattei na obr. 648: ... .”se pure si debba dar credito al Diocleate autore del XIII secolo, che conta dei sogni”. - O istomu popu ovako se izrazio g. prof. Bonnelli u svom djelu o Filipu Dediversis-u: „Ma la critica moderna ha trovato la fonte di tutte queste favole nella Cronaca dell’anonimo prete di Dioclea, le cui inverosimiglianze, gli anacronismi e le narrazioni prive affatto di fondamento, perchè non avvalorate da altri scrittori e da documenti, fanno ragionevolmente dubitare dell’ autorità sua, come fonte storica." - Asboth u svom djelu “Bosnien und Hercegovina” (Wien 1888) piše na obr. 35....: ,, Nach den Aufzeichnungen einer übrigens wenig verlässlichen Chronik, welche der Presbyter von Dioclea, wie der croatische Historiker Rački glaubt, zu Anfang des 12. Jahrhundert in Antivari verfasst hat. “