Vitaljina u Konavlima mjeseca Aprila
(Nadrihrvatići. — Srbi pa Srbi. — Uzaludan trud. — Budimo skladni. — Stari dundo Pero. — Antunić. — Naš glavar). —
Evo me, mili „Dubrovniče”, da ti sa ovijeh srpskijeh strana javim, kako se neka tri četiri nadrihrvatovića muče, eda bi nas pohrvatili. Istina Bog to ne čine iz uvjerenja, već jedino zavedeni su od nekog pridošlice, kojemu se ne zna ni rod, ni domovina, a hoće da megju nama sije neko nečuveno i nepoznato Hrvastvo, združivši se s trojicom četvericom od najneiskusnijih osoba ovoga našeg mjesta. Ne čudimo se toliko ovoj maloj šaci, što je pogazila čiste tragove svojijeh pradjedova, jer kako rekosmo zaslijepljena je od poznatog vogje, pak ne zna što čini; ali se čudimo onom energumenu, sto se toliko muči, kada zna, da mu kod nas mjesta ni upliva nema, jer mi smo svi srpskog korijena, i kao takovi slijedićemo stope našijeh pradjedova, koje pogaziti ne ćemo nikada pa nikada. Dakle uzalud vam trud, moji nadrihrvatovići, i tebi, pridošlico. Sijali vi koliko vam drago vaše neplodno hrvacko sjeme, na ovoj našoj zemlji ne će ni niknuti a kamo li ploda dati; pak ako i nikne u kakvome kutu, do ploda doći ne može, jer isto sunce koje grije ovu Vitaljsku zemlju, kolijevku srpskijeh sinova, netom ga ugleda da je iz zemlje provirio, odmah ga svojijem sunčanijem zrakom uništi i tako utamani, da mu ni traga ne ostane, a kamo li da se kod nas udomaći u ovoj srpskoj starini. Nego mi bi molili ova tri četiri nadrihrvatovića da nauče malo skladnosti a da ne diraju u poštenu i skladnu čeljad, kako ono na Uskrs neki Antunić koji je vikao pred dućanom na Lokvi, kad smo po običaju pucali u nišan da „koje Srb neka k njemu ne ide“. A ne znaš, jadi te znali, da si i ti i svi tvoji srpske krvi i porijetla, kao i mi svi? Ako ne znaš upitaj starog dunda Pera, pak će ti on iskreno opovidjeti otklen si, i koju svezu imaš sa susjednijem nam Žvinjanima i Spuljanima, pak kada ti pripovije reci: prosti mi, Bože, jer nijesam znao što sam govorio! Mi, koji smo te čuli, nijesmo ti zamjerili, jer smo znali, da si bio po objedu pošao u Glavara na ručak, i tu se dobro naćefio; drugi put posvjetuj našega glavara, i reci mu, da te ne nagovara proti svojoj otadžbini, jer mi je pok. Vlaho, rečeni „vlah“, i njegov otac pripovijedao, da su oni svi srpskog korjena, i neka se ne prti u pode, koji se njega ne tiču, niti mu se pristoji; neka ne vodi hrvacku propagandu, za koju dorastao nije niti će, već neka uzme ralo i volove, pa nek ore svoje zemlje, јег drukčije mogao bi ga ko god izazvati, kao neka Jela na Uskrs poslije podne. Bolje mu je da se svojijem poslovima bavi, pa će tada reda biti u našoj Vitaljini. Cuo sam da je naš glavar duhom klonuo, kad je dočuo da će opeta doći oni poštovogja na Gumanac, koji je bio na dopustu; ovako mi je barem moja jetrva pripovidjela, ali ne boj se, naš glavaru, on je čovjek pravedan, ne će činiti ništa nego po propisima, nego jedinu manu ima, što ne gleda nikome u brk; s toga budi dobar, da ne pogješ kako ono na dan Sv. Hije na Grab.
Ovoliko za danas, a do koji dan opet ću vam se javiti.
Srbin Vitaljanin
Нема коментара:
Постави коментар