Dragi moj Prijatelju!
Rijeka na 22 Julija 1893.
Žudio sam te vidjeti toliko puta u gradu, ali se nijesam nigda mogo namjeriti na te da se s tobom porazgovorim, zato ti šaljem ovo pismo.
Ti znaš da u Dubrovniku sad vladaju dva partita, Hrvaski i Srbski, stega neka čeljad ne znadu za koga će pritegnut. Ti isti, kako čujem, nahodiš se smeten i ne znaš kud ćeš, kamo ćeš. Zato ću ti ja ovdi iztomačiti kako ove stvari stoje, da ih možeš i ti drugomu pripovigjeti.
Partit srbski jest partit vlaški, ko za Srbiju priteže on radi za Rusiju najgoru našu neprijateljicu i uvlači u svoju kuću svoga dušmanina da je porazi. Srbija je jedna mala vlaška kraljevina izvan granice naše kraljevine, ko za nju priteže on se kaže neprijatelj svoje vjere katoličanske i izdajnik naše kraljevine i svoga čestitoga kralja. Ti isti si mogo uvigjeti u zadnoj svečanosti Gundulića na što smjeraju Crnogorci i Srbi, da su hoćeli posvojiti Dubrovnik, nazivajući ga svojijem gradom i Gundulića svojijem pjesnikom iza kako je on bio pravi katolik i hrvat — dubrovčanin.
Ti ćeš biti čuvo pripovjedati od tvojijeh starijeh što su nam Crnogorci učinili nazad nekoliko godina kad su nam kuće gorjeli po Župi, po Konalu i po Rijeci, i još vidimo s našijem očima omirine izgorjene. Lijepe li te njihove Ijubavi da mi sad za njih pritežemo! Ti nijesi nigda čuo da je kakov najpotišteniji rišćanin ili srb zavikao: živio Dubrovnik katolički, ali živjela hrvaska, ali Austrija, a mi da vičemo živjela Srbija? Ovo je jedno slijepilo oli teška Božija pedepsa za naše grijehe. Kad su Crnogorci gorjeli i robili naše kuće i prijetili porazu istomu našemu gradu, otci naši i majke naše molili su i zavjete činili prid Svetijem Vlahom da ih izbavi iz ruka Crnogorskih, što je i učinio na čudnovati način, a mi njihovi sinovi i unuci da zovemo u naš grad ove iste naše neprijatelje da se šire i ponositu glavu drže. Tešku odgovornost na se primamo i pred Bogom i pred krstjanskijem svijetom. Ako ima medju nama neke Gospode što su od toga partita, to su čeljad i bez vjere i bez obraza, koji ne gledaju drugo nego sami sebe za dostignuti kakvu njihovu osobitu korist oli izpraznu slavu, pak zamatraju jadni puk ali sprivarom, oli s dinarom za da ne vidi svoju propast; vazda su u stara doba puk pod jarmom držali pak hoće i sad da im služi slijepački za njihove hude svrhe. Ali se i oni teško varaju, jadna bi njihova majka bila kad bi u vlaške ruke upali — zašto poslovica govori: s vlahom do po plitice jegji, pak s drugom polovicom udri ga u glavu prije nego on tebe, jer bo vazda o privari misli. Vlasi kad su pred Turcima bježali i mi ih u naše kuće primili, govorili su ovako: Vi nas sada u vaše kuće primate, a kad do brzo mi budemo goniti vas, nemate kud bježati nego u more skakati, a mi će mo vaše Crkve u naše konjušnice obratiti. Eto što nas čeka ako budemo za njih pritezali.
Nemojte se dakle vi Župjani prevariti kad budu nove elecijoni za komunu, kako ste se prevarili prvi put kad vam je obećavala toliko stvari a ništa nije ispuniia, baš da bi vam obećivali zlata i srebra, zašto više jednomu poštenu čovjeku valja dva prsta obraza i svoja vjera nego sve drugo blago na svjijetu. Vidite li koliko se pod ovom komunom vlaharija i srbstvo spružilo u Dubrovniku u ove tri godine dana. Stavite ruku na prsi pak iskušajte vašu duševnost i vigjite koliko ste i vi krivi temu, ali ufam u Boga da će vam za oni put oprostiti jer nijeste znali što ste činili i govori se da će vam sad nešto puta načiniti, to je sve malo pepela u oči pred elecijonima; da su vam dobra mislili, bilo je tri godine za to učiniti a ne sad pred elecijonima, a i to da bi učinili vi bi isti imali platiti u dečimi, jer komuna dinata nema nego je dužna.
Hrvaski partit jest Austijanski i Katolički, jer je Kroacija u Austiriji i većijem dijelom katolička. Sve što dušmani govore proti njome sve je laž i izmišljotina, ne vjerujte. Da je ovdi kakva pogibelja ali prevara ne bi svi popovi bili hrvati osvem vašega Miljana koji je sam Srb, jerbo ludo misli da će ga Crnogorci učiniti Biskupom u Baru. Što vas strašu da bi hodili u Kroaciju vršiti službu od Landvera, i to je laž, zašto ti znaš da sad pripadamo Dalmaciji pak ne idemo u Landver ni u Spljet ni u Zadar. — Što neki govore da nije pošteno drugome dati vota kad ste prvi put dali ovom komuni i to je prevara. Bilo bi pošteno da je sadašnja komuna izpunila što je obećala i da se nije nazvala Srbskom komunom to jest vlaškom, ali kad se onako podnijela nemerita više vašega vota, kako i ti ne bi više vjerovao onomu čovjeku koji te je prevario na zadanoj riječi. Ovdi se sad ne trata votati ni za Petra ni za Pavla, trata se sačuvati svoju vjeru, domovinu i kraljevinu, ovdi je poso o gaće. Držani ste dakle po duši votati za hrvate, to hoće isti goveran, neka dakle niko doma ne ostaje kako izdajnik, jer kad kuća gori svi kućani držani su u pomoć priskočiti. Izgledajte se u Gružane, Konavljane, Riječane i Primorce svi su hrvati a vi sami da budete odmetnici, ne bi bila to vaša čast iza kako Župjani vazda su nosili bandijeru svijem od skladnosti vjere i poštenja. — Prolegaj svakomu ovo pismo.
S Bogom do vigjenja — tvoj prijatelj.
Marko Periš
Нема коментара:
Постави коментар