Историјски списи: Baron Živković

Baron Jovan Živković Fruškogorski

Izjava

„Crvena Hrvatska”, koja izlazi u Dubrovniku, donosi u svome broju od 15. Jula „lzjavu“ potpisanu od „najbliže“ svojte pokojnog Kneza Meda Pucića, u kojoj ista, u pogledu dne 27. Juna po podne, na grobu toga slavnoga pokojnika od strane „srpskijeh izletnika” skupa sa „nekijem Dubrovčanima“ zbivšega se posjeta i odane mu počasti položenjem vijenca na grob, veli: — „dalim je istina milo, da se Medova uspomena časti, ali pošto je očito(?!) da su ta gospoda htjela upotrebiti Medovo ime, da sebi u prilog naprave demonstraciju(?!) protiv političke hrvacke ideje (sic!), to oni ne mogu mukom mimoići; jer je Medo prvi ustao u Dubrovniku, da u javnoj štampi zagovara naše sjedinjenje sa braćom preko Velebita i to na temelju državnoga prava i narodnog načela i t. d., zato svi oni, koji hoće da prikažu Meda kao protivnika sjedinjenja (?) vrijegjaju ne samo istinu no i uspomenu njegovu i t. d., te na svršetku prosvjeduju protiv zahvale, koju bi Gjuro konte Vojnović tom prigodom izrazio nazočnijem”.

Ako po riječima „izjave“ ne mogoše potpisana na izjavi presvijetla „najbliža svojta pokojnikova“ mukom da mimoigju taj iskreni čin pijeteta „srpskijeh izletnika“ i „nekijeh Dubrovčana“, te ga u svojoj izjavi oštroj kritici i samome prosvjedu podvrgoše, to još manje mogu ja, koji sam u dogovoru sa ostalom svojom braćom „srpskijem izletnicima“ taj pohod i tu počast na grobu slavnoga pokojnika odredio i vogj bio moga društva, koje je u tome učestvovalo, ovu i ovakovu „izjavu“ mukom mimoići i dopustiti, da se naš i nas sviju isključivo čin pijeteta prama slavnome pokojniku Medu Puciću, na takav način izopači i „političkom demostracijom” žigoše!

Jest, mi svi Srbi dobro znamo, ko je bio Medo i kakav je bio njegov javan politički rad i život, i ne dotaknusmo se mi našijem pohodom toga njegova uzor-političkoga života i rada, da ga učinjenom počašću potamnimo, kako nam to „izjava” nedostojno podmeće; ali nam je dobro poznato i to: da je dični pokojnik u cijelom životu i radu svome uvijek kao oduševljen Srbin srpski mislio, osjećao i radio, i da je on dubrovačku „srpsku omladinu“ odgojio, koja u njegovom prosvjećenom duhu i pravcu i danas opstoji, djeluje i cvate!

To nam je svima „srpskijem izletnicima“ pa i „onijem Dubrovčanima“ kao „Srbima“ jedini čisti i ničim ne pomućeni razlog i povod bio, a nikakova pak još „očita“ primisao na „demostriranje“ protiv „političke hrvatske ideje“, da smo iz čiste blagodarnosti išli odati dužnu poštu milom pokojniku i položiti vijenac na njegov grob.

Ako dakle potpisana na izjavi svojta „svečano prosvjeduje“ protiv „zahvale“ koju je Gjuro knez Vojnović tom prigodom ne u ime „potpisanih“ no u ime najstarijeg člana pokojnikove porodice nama izrazio, budi im odgovoreno: da mi, koji smo tamo nazočni bili za taj naš čin pijeteta nijesmo ni očekivali, pa zato ni od potpisane „najbiiže svojte“ pokojnikove ne tražimo nikakove “zahvainosti“, jer na nama je bilo, da se tijem činom mi zahvalimo blaženoj sjeni slavnoga pokojnika, što položenjem vijenca na njegov grob izvedosmo — i time po riječima D. V. Matijevića tvoreno dokazasmo, da nas vjera ne dijeli.

Zato kako onda tako i sada: Slava budi Medu Puciću! a najstarijem članu njegove porodice G. Matu L. Puciću, u čije ime nam je Gjorgjo Knez Vojnović zahvalio, pa kroz dični „Dubrovnik“ ponovio zahvalu, u ime moje i cijelog društva izjavljujem srdačnu zahvalnost.

U Zagrebu 20. Jula 1893.

Baron Živković