недеља, 03. мај 2020.

Don Niko Luković - Uz sedamdesetogodišnjicu Krivošijskog ustanka






Uz sedamdesetogodišnjicu Krivošijskog ustanka

Prilikom sedamdesetgodišnjice prvog Krivošijskog ustanka pravo je da se istakne znatan udio koji su imali u tom ustanku i katolici Boke Kotorske, koji su srcem i dušom pristajali uz svoju hrabru braću ustanike u Krivošijama, Grblju, Mainama, Braićima i Poborima. Stoga se punim pravom može kazati, da je taj ustanak, kao i drugi Krivošijski, bio opći izliv nezadovoljstva našega kraja sa tudjinskom upravom, koja je Boki otimala stare povlastice, svečano obećane g. 1797 i 1814. To priznaje i jedan Nijemac, pisac članka o bokeljskom pitanju u » Wehrzeitungu«, ondasnjem glasilu austrijske vojske, koji je bio objavljen u prevodu u “Narodnom listu” u Zadru 10 maja g. 1875. Kao dokaz, da su u spomenutim ustancima učestvovali svi Bokelji bez razlike, služe slijedeće činjenice.
U knjizi, koju je malo godina prije Svjetskog rata napisao, na osnovu podataka iz arhiva austriskog ministarstva rata i objelodanio u Beču viši austrijski oficir, pod naslovom “Die Aufstände in Krivoschien”, koji je učestvovao u tim ustancima, stoji, da su katoličke općine Dobrote i Prčanja u svojim tajnim sjednicama g. 1869 donijele zaključke, iz kojih se vidi, da se pučanstvo tih općina potpuno solidarisalo sa ustanicima.

U tajnom odboru za sabiranje prinosa u cilju podržavanja ustanka spominju se i ondašnji narodni vodje u Boki katoličke vjeroispovesti: kap. Luka Tripković i kap. Pavo Kamenarović iz Dobrote, kap. Jozo Gjurović, kap. Ferdinando Sbutega, kap. Federiko Bellavita i kap. Mato Filipov Luković iz Prčanja. U tome se osobito isticao kap. Jozo Gjurović, koji bi bio došao kao veleizdajnik pred prijeki sud, da nije namjesnik dalmatinski baron Gavrilo Rodić, Srbin iz Like, obustavio istragu, koju je protiv njega i ostalih bio započeo raniji namjesnik podmaršal Wagner, koji je radi neuspjeha u Krivošijama bio smijenjen. Ali uza sve to kap. Jozo Gjurović je bio od tada sve do svoje smrti (1883) stalno pod policijskom paskom. Ovaj istaknuti rodoljub bio je obdaren pjesničkim darom. Opjevao je sve faze budjenja narodne svijesti u Dalmaciji, pa su njegove pjesme važnije sa toga gledišta, nego li sa gledišta književne vrijednosti. Kao praktični katolik spjevao je g. 1872 krasnu himnu “Zdravo Marijo”, koja odiše istinskom pobožnošću i djetinjom odanošću prema Nebeskoj Kraljici i koja spada u najljepše Bogorodičine pjesme, koje se pjevaju u crkvama Kotorske biskupije. Prikaz o životu i radu kap. Joza Gjurovića napisao sam u “Glasu Boke”g. 1932, prilikom pedesetgodišnjice njegove smrti. G. 1882 u drugom Krivošijskom ustanku, shrvan od teške bolesti, bio je prisiljen da odustane od svake akcije. Gledajući očajnu borbu herojskih gorštaka protiv moćne imperije, duboko potresen i znajući da je njihovim porazom ugušen svaki dah slobode u Boki, dao je labudov pijev, pjesmu pod naslovom “Krivošijanin na rastanku sa svojom domovinom”, u kojoj je izlio svoj neizmjerni bol, i stojeći na pragu vječnosti, zapečatio svoju ljubav prema narodu. “Krivošijanin” opraštajući se sa svojim dragim liticama i vrletima, natopljenim suzama i krvlju, a potlačenim nogom osvajača, veli:

,,Zbogom kršni zavičaju,
Rodna zemljo, zbogom!
Trudno li je srcu biednu
Rastati se s tobom!
Al te volim pregoreti,
Neg’ li podleć većoj šteti.
Krvlju našom natopljena
Zgrabljena Turčinu
Hoće li si ikad više
Na tu pustošinu
Očajano kakvo pleme
Sagraditi stan i šljeme?
Na litice tvoje gole
Na oporne zime
Kakvi ljudi da prione
Da ti dadu ime?
Ol’ da prime ime tvoje
Ko će ostavit stane svoje?
Kršna zemljo, u tvom kutu
Postati ćeš pusta,
Pribjeg, leglo vukovima!
Neće marva tusta
Vrh neplodna tvog zemljišta
Nać pašnjaka nit plandišta.
Ko za tebe da već haje?
Dal’ komu stalo je
Za djecu ti zapuštenu?
Nit se sjeća prije
Već kad ih gladne, glupe
Pozva u vojnu da se kupe!
Hteć nam otet tu jedinu
Povlasticu davnu,
Da nas tobož u teretu
Po ustavu sravnu,
Pak stenjali dok je svijeta
U varvarstvu što nas gnjeta!
- - - - - - - - -- - - - - - - - - - - -
Od nemila do nedraga
Ja ću prosit hljeba,
Tudja će mi pružit zemlja
I krova i greba.
Od ljudske mi ti pakosti
Roditelja čuvaj kosti;
Pa im šapći: u progonstvo
Da sam biro pasti
Neg’ nasilje trpeć tudje
Odreći se časti,
A djecu ću spravljat rodu
Na osvetu i slobodu.

Iz prednjih se redaka jasno vidi, da su svi krajevi Boke bez razlike bili istih misli i osjećaja kadgod se radilo o odbrani narodne slobode i starih narodnih povlastica.

Don Niko Luković




"Гласник Народног универзитета"  Котор   број 14       г. 1940.









Нема коментара:

Постави коментар