Tomaseo i Hrvati

 

Podlistak Tomaseo i Hrvati

Davno smo već znali, da veliki Hrvati svojataju svakoga, koji je i jednom samo izustio riječ: Hrvat, pa i ne bio s njima u rodu. Presiti smo slušajući ih, kako sve naše najbolje velikane uvode u svoj tabor, premda ovi nijesu nikada ni snijevali da su Hrvati. Sve smo to znali i slušali; ali da prisvajaju čак i one, koji s njima nijesu ni u devetoj kapi krvi, koji su od njih daleko kao što je nebo od zemlje, nijesmo znali; ispovijedamo naše neznanje i zahvalni smo “Crvenoj“, koja nam je i to pokazala, biva da je Nikola Tomaseo po rodu i po osjećaju Hrvat bio.

Doduše mi ne bi znali kako nazvati ovaj najnoviji izum. Da smo to čuli u kojoj ludnici bilo bi prosto i blagosloveno, ali to nama djeci kažu zreli ljudi, koji se razmeću visokom naukom, dubokijem znanjem i političkom uvigjavnošću, pa druge nije, treba da kažemo, da ih je navika svakidašnje otimačine tako zanijela da već ne znadu ni što misle, ni što pišu; ili da prosto kažemo zaslijepljeili, ne vide prst pred očima.

“Crvena“ nam dakle izrično kaže, da je Tomaseo bio Hrvat, i za dokaz nabraja neke stavke iz njegovijeh “Iskrica“, u kojima se spominje više puta ime: Hrvat. Po svoj prilici ona se je poslužila izdanjem Tomazeovijeh Iskrica „Matice Hrvatske“ godine 1888, jer niti je izdanje staro, niti izvor sumnjiv. To isto izdanje i pred nama stoji, te ćemo se i mi njim poslužiti, da “Crvenoj“ usta začepimo.

U predgovoru toga izdanja uprava „Matice Hrvatske“ javlja čitateljima od riječi do riječi ovo: „ovo izdanje priredjeno je za štampu vjerno po prvom izdanju, samo što je naziv “ilirski“, koji danas nema smisla, zamijenjen nazivom “hrvatski“. —

Da je “Crvena“ ovu Matieinu napomenu pročitala, ne bi tako nasjela i kazala, da je Tomaseo hrvacki osjećao, te ono njezino nabrajanje smatramo običnijem izvrtanjem misli i stvari, jedinom namjerom da zavede prosti i neuki puk. Nu hajdmo dalje.

Ovo isto izdanje okitio je Ivan Milčetić vrlo naučnom radnjom o Tomaseu, pa evo što nam i on pripovijeda: „U talijanskim Iskricama” upotrebljavao je Tomaseo samo “ilirsko“ (Illirico) ime, dok u hrvatskim dolazi godine 1844. ime „jugoslavensko,“ “slavensko“ i „ilirsko”, a godine 1848. “ilirsko“ i “slavensko“. — Dakle nikada ime Hrvacko, kako bi “Crvena“ htjela.

Nu ona ide još dalje, te pogagja što je Tomaseo mislio: kaže nam da je „Iskrice“ napisao za narod iz kojega je iznjihao, a taj narod ne može drugi biti nego hrvacki. Po tome Tomaseove misli i osjećaji bili su očevidno hrvacki.

Na ovo će nam najbolje odgovoriti sam Tomaseo, da li je hrvacki osjećao, ili drugovačije. Zavirimo časkom u njegove poslanice “ai Dalmati“ štampane prije u:
„Gazzetta di Fiume“ br. 30. 31. 32. i 33. a zatim u posebnoj knjižici na Senjskoj Rijeci godine 1861. Tu ćemo naći ove znamenite riječi: „Certo e che Diocleziano e S. Girolamo, nessuno finora si penso di chiamarliCroati“ (Google prevod: Naravno – no nikome nikada nije palo na pamet nazvati Dioklecijana ili svetog Jeronima Hrvatima.)

. — “Ne si senti mai croato, ne fu mai cosi detto il Comune di Sebenico“ itd. — „Se i Croati richiedono che Dalmazia sia data loro per la ragion del piii forte, per quella che li fece vincitori degli Avari; siano i piu forti, e di fraternita non si parli.“ (Google prevod: Ako Hrvati zahtijevaju da im se Dalmacija prepusti po pravu jačega – istom onom pravu zahvaljujući kojem su izvojevali pobjedu nad Avarima – neka onda budu jači, i neka ne bude govora o bratstvu.) — “Quando i Croati incominciarono a volere ingentilire la propria lingua agli scrittori di Dalmazia dovettero avere ricorso.“*

*(Google prevod: Kada su Hrvati počeli nastojati dotjerati svoj jezik, morali su se okrenuti dalmatinskim piscima.)

 — “Quella che e poesia daddovero, onorata per tale dal Goethe e da altri giudici autorevoli d’ Europa tutta, dico la poesia del popolo Serbico, puo dirsi dalmatica anche essa“. — „S’incomincia dalla struttura dei corpi, da’ lineamenti e dall’ espressione del viso, che distinguono le due schiatte tanto da far parere la Dalmatica e la Serbica affini piu alla Polacca che alla Croata.“

(Google prevod: Sve počinje fizičkom građom, crtama lica i izrazima lica koji razlikuju ta dva naroda – i to u tolikoj mjeri da dalmatinski i srpski narod djeluju srodnije Poljacima nego Hrvatima.)

Treba li razjašnjenja? Iz ovoga se jasno razabira kako je Tomaseo mislio o Hrvatima, i kako je osjećao. Nu ako bi ljudi oko “Crvene“ htjeli još da znadu, kako je Tomaseo osjećao, neka pročitaju njegovu remek-pjesmu „Аllа Dalmazia”; koja najbolje harakteriše ovog veleuma.

Kad ovu pjesmu pročitaju šta će nam oni tad kazati? Ako iole imaju svijesti ne će kazati, da je Tomaseo bio Hrvat, ili bolje, da je hrvacki osjećao. Mi nijesmo tako pohlepni za tugjijem, pa ga ne ćemo Srbinom proglasiti: i napisasmo sve ovo samo, da dokažemo kakvijem objektivnijem kriterijima služe se naši protivnici, kad hoće da prosude je li kogod Hrvat ili Srbin. Tomasea, proti njegovijem sopstvenijem,očitijem izjavama proglasiše hrvatom; pak, da se čudimo kad jednakijem izvrtanjem hoće i nas kao takove da naznače.

Tomaseo je svoje “Iskrice“ posvetio narodu u Dalmaciji, a taj narod nije drugo nego srpski, kako on sam kaže o Dalmaciji: Che in te, seconda Italia, Iddio compose, Serbica stirpe ……….. 

Golobrad*

(*Najvjerovatnije Stevo V. Vrčević)

1892.