Tužbalica nad Stijepom Markovijem Gregovićem

Tužbalica

Nad Stijepom Markovijem Gregovićem, kad se je samočetvrti utopio, goneći u barku noću tain pod Bar 1877. u vrijeme opsade Bara, pa su prijatelji iz Crne gore išli na ožalovanje.

„Što sam mukom zamuknula?

ja zamukla!

„Što za žalost ne zadijem

preveliku,

„Ti koju si učinio

o moj kume!

„Kad raširi momče krila,

krilat' bane,

„A pohita kao soko,

soko kume,

„Na posluzi knjaževozi,

uzdanice.

„Uveze se slano more,

o moj bore!

„Punu vjetar od planine,

sam planino,

„Prevrnu se crna barka,

kuka majka,

„Te haždaja, slano more,

proždrije te,

„Proždrije te sa družinom,

majka tužna,

„Ne dade ti isplivati,

zlo mi u dom!

„Glave ne bi, glasa ne bi,

ne bilo me!

„To je knjazu žao bilo,

žali bože.

„Jere si ga poslušao,

kao vazda

„Na posluzi njegovozi,

vjerna slugo,

„Te s' odvoji od svijeta

bijeloga,

„Od svijeta i cvijeta,

cvijet kume,

„Od plemena i komune,

drug dobrome,

„Od oružja i ogjela junačkoga;

„Od jedina brata tvoga,

pravo nije,

„I žalosne majke tvoje,

što će sada?

„Ciči jutrom i večerom,

ima koga,

„Kad pogleda slano more

sa prozora!

Luka Jovović

Crnogorski prilozi¹ 

Iz Gluhog Dola u crmničkoj nahiji

¹ Jezik se u ovim prilozima ponješto kosi s gramatikom našega književnog jezika; no ja hotimice nijesam dirao u osobine crnogorskoga govora. Ovako će ovi prinosi biti zanimljivi i sa dialektologijskoga gledišta. To vrijedi osobito za crticu: „Preudala se", koju je g. L. Jovović napisao prema mojoj želji ćirilicom, od prilike onako, kako se priča i govori u Crmničkoj nahiji.*

I. M.

*Na dostupnum primjerku “Crnogorskih priloga” nije moguće utvrditi izdavača i godinu ali je utisnut vodeni žig Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. (primjedba pobori.com)