Tužbarica
Izgovorena za vrijeme pogreba pok. kapetana
Gluhodolskog Marka Matova Knježevića, koji je od domaće ruke 1890. godine
poginuo. Tuži jedna od odiva Knježevića, koja zamjenjuje njegovu kćer:
„Sjeknu munja od istoka,
zagjede me,
„Sjeknu munja, š njom strijela,
pogodi me.
„Pa što stojim da ne zborim,
imam za čem,
„Baš za tvoju dobru glavu,
dobri bane,
„Te si svugje glas poslao
po plemena,
„Po glavnijeh prijatelja,
imaše ih,
„Jer ti, tajko, glasit bješe
na daleko, —
„Da ti dogju
u pohode,
kuku rode,
„Sve za
hajtar glave tvoje,
oči moje!
„Te si junak
poginuo iznenada!
„Odvoji te
od svijeta, moj svijete,
„Od svijeta
i cvijeta, moj cvijete,
„I od knjaza
svijetloga,
zdravo da
je,
,,I pazara i
gradova,
o moj grade!
,,I vladike
i gospode,
gospodine,
„Od glavara
i boljara,
sam glavare;
„I od, dara
knjaževoga,
za njem
bješe,
„Od ordena i
medalja,
lozo
ljudska,
„I od sêla i
plêmena,
što će sada!
„Od straguše
i levora,
led mi u
dom!
,,I od braće
i družine,
dobri druže;
„ Od,
tvojijeh gragjevina
pohrgjali',
,,I dobara
prostranijeh,
dobro moje,
,,I vjernoga
druga tvoga,
što će
jadna!
„I jedine
kćerce tvoje,
ona kuka,
„Ona kuka bez prestanka,
kukavica!
„Tajka nije, brata nije,
suze lije.
„Sto ti,
zmaju, manjkavaše?
glava
manjka!
„Na čemu te
um ponese,
rane moje!
„Na senate i
vojvode
serdar
Gjuro,
„Komandire i
glavare
Rado Pero,
„Na popove
pod odežde
pope Mićo,
„I knjaževe
perjanike
Risto Gjuro.
„Da l' na
dvore nove tvoje;
o moj grade!
„No su dvori
neobični,
ne pušti se,
„Gje su
zmije i gušteri,
Bog ih kleo!
„Rane će ti vrijegjati,
rane moje!
„Lice će ti
nagrditi,
nagrgjenoj.
„Tu melema
tebe nema
nikakvoga;
„Jela nije, pića nije,
zasjelo mi!
„No te hoću,
srbe, molit',
sestra
jadna,
„Da poslušaš
kćercu
tvoju
bezrodnicu,
„Da
rastresneš jakom snagom,
snažni
tajko,
„Da
razmakneš leden kamen,
kami mene,
„I studenu
crnu zemlju,
kćerca crna,
„Da raširiš
bane krila,
krilat orle,
„Pa se digni
u visine,
srb i
sabljo,
„A na granu
od oblaka,
granat
junak.
„Tu se vije
vita jelo,
ćerca vije,
„A na granu
pera venu,
vazda venem!
„Pod njome
je dobra voda,
dobri bane.
„Na kraj
vode vila sjedi,
gorska vilo!
,,U njoj ima
svaki lijek,
zli mi
vijek,
„I od rana i
od bola,
zabolje me!
„Ranjenici
rane miju ranjeniče!
„A bolnici
lice miju, ja ga nemam!
„Ma te ćerca
hoću pitat'
dobri tajko
„Da te
pitam, kad ćeš doći?
ne ćeš
nigda!
„Ma me ne
moj prevariti, — prevari me!
Luka Jovović
Crnogorski prilozi¹
Iz Gluhog Dola u crmničkoj nahiji
¹ Jezik se u ovim prilozima ponješto kosi s
gramatikom našega književnog jezika; no ja hotimice nijesam dirao u osobine
crnogorskoga govora. Ovako će ovi prinosi biti zanimljivi i sa
dialektologijskoga gledišta. To vrijedi osobito za crticu: „Preudala se",
koju je g. L. Jovović napisao prema mojoj želji ćirilicom, od prilike onako,
kako se priča i govori u Crmničkoj nahiji.*
I. M.
*Na dostupnum primjerku “Crnogorskih priloga”
nije moguće utvrditi izdavača i godinu ali je utisnut vodeni žig Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti. (primjedba pobori.com)
Нема коментара:
Постави коментар