Мула Мустафа (Шевки) Башескија - Пјесма о освојењу Острога

Pjesma o osvojenju Ostroga

Bosanski valija, carski zet, Mehmed-paša Silahdar, i rumelijski paša, također Mehmed-paša, određeni su za komandante u pohodu na Crnu Goru. Na visoravni Ostrog planine, u blizini nikšićke tvrđave Crnogorci su napravili utvrde od drveta i tu postavili zasjede. Muslimanska vojska, Božjom pomoći, u jednoj navali osvojila je sve ove njihove utvrde, pri kojoj navali neprijatelj pobježe, dok ih je nešto zarobljeno a nešto poginulo¹. U muslimanskoj vojsci je vrlo malo vojnika poginulo, a nešto je bilo ranjeno. Konačno nastupiše hladni odnosi i zategnutost izmedu dvojice spomenutih paša-komandanata, a to je i razumljivo, jer dvojica pehlivana ne mogu igrati na jednom užetu. S obzirom na to da je Crna Gora krševita, to su imali velikih poteškoća dok su osvojili Čevo, Zolotu, Crnicu i Bjelopavloviće. Ta mjesta su popaljena.² Na ovim crnogorskim putevima je vrlo teško voditi borbu, jer je to sami kamen, pa je nemoguće to opisati onome ko nije vidio. Ja sam od nekoliko osoba slušao da bi voljeli, kako kažu, na drugu koju vojnu i šezdeset konaka daleko otići, jer im je to lakše negoli u ovaj kameniti kraj. Osim toga, neprijatelj, ako ga napadneš, skriva se, jer ima sto hiljada zaklona. S Crnogorcima je vrlo teško voditi borbu, jer oni u borbi nemaju određenih pravila nego iznenada dogekuju, a brzi su na nogama da im je teško naći primjera. S njima se ne može boriti onaj koji ne poznaje njihove varke. Zato su i u ovoj borbi mnogo doprinijeli pobjedi Trebinjci, Nikšićani ii stanovnici Spuža koji su im vješti. Konačno crnogorski knezovi i vođe pristadoše da plaćaju harač. Neka je poznato i to da je nešto Crnogoraca i zarobljeno, a neki su se predali na vjeru.

 

¹ O zauzeću Ostroga govori i jedna bujruldija datirana 25. rebiul-ahira 1182 (8. 1X 1768) g., koja je stigla u Sarajevo 29. rebiul-ahira 1182. (11. IX 1768) g. X. str. 99, Kadića Zbornik VII, str. 227.

² Čevo, Zolota, Crnica i Bjelopavlavići su naselja u Crnoj Gori.

 

Navedene age krenuše na vojnu 1. nisana, u zilhidžetu 1182. (8. IV - 17. V 1768) godine vodeći sa sobom po 15-20 nefera praćeni kudumima. Prvi je otišao Indže Sulejman-aga, a posljednji Ičeli Sarhoš Ahmed-aga. Neki su išli tamo-amo i putem nasilje činili. 

(Mejlijin kronogram o osvojenju Ostroga) 

 Imenjak ponosa vjerovjesnika, zet vladara svijeta,
Koji je zaista najčasniji vezir svoga vremena,
Jednim zamahom mača osvojio je Crnu Goru,
Na njegovom časnom licu se odraziše tajne pobjede
Neprijateljski redovi se poremetiše pri prvoj navali.
 A lavu se ne može ni suprotstaviti lisica.
Neprijatelj nije mogao odoljeti navali.
I njegova vojska poražena pobježe.
Mejlijo!, o osvojenju klanca Ostrog reci kronogram:
Molitva (dua) Asafova* kao mač je porazila neprijatelja,** 

* Pjesnik aludira na Asafa, Solomonova vezira, s kojim uporeduje Silahdar-Muhamed-pašu o kojem se govori u ovom kronogramu. 

** Zbrajanjem brojčane vrijednosti slova ovog kronostiha dobivamo hidž. 1182 (1768/69) godinu. tj. godinu osvojenja Ostroga.

 

 - 29. zilhidže (5. V 1769), na prijedlog samog paše, dobio je agaluk Sejid Mehmed, nakon smrti svoga oca, sijedog Alijage. koji je sudjelovao na vojni na Crnu Goru i mnogo drugih usluga učinio. Spomenuti Sejid Mehmed dobio je odmah i turnadžiluk, postao čirak, pa se kao takav zaputi paši u Travnik, obuče kalafat i nakon toga se vrati u Sarajevo. Na dobrodošlicu mu je izašao jedan alaj.  

PJESMA O OSVOJENJU OSTROGA 

Bogu hvala, vojska pobjedonosnog sultana poznata je po
osvajanjima,
Pa je jasno da ni crnogorske utvrde nisu mogle izdržati ni odoliti
I pri prvoj navali se pokaza nadmoćnost sultanove vojske.
Svijet se obveseli ovim osvajanjima,
A skupovi odmetnika (bagije) u skupinama zatraže primirje.
 
Neprijateljska vojska je poražena,
 I sretno se osvoji utvrda neprijatelja.
Nevjernik, veliki vračar poput Samirije
Koji se izdavao za kralja
Pa je na Ostrogu želio da pokaže veličinu
 
Napravio je hiljadu raznih zasjeda.
Ali su sve njegove čarolije bezvrijedne
Jer je neprijatelj u prvoj navali istjeran iz zasjede
I bogomolja u tvrđavi je stradala
Tako da postade neupotrebljiva za bogoslužje.
Sa dževher slovima izrekoh kronogram ovoj pobjedi:
Crna Gora pala je kao plijen.

Из књиге  Мула Мустафа (Шевки) Башескија
 - Љетопис (1746-1804) -

ISBN 9958-21-035-5

Miloš M. Jovović - Narodna vjerovanja

Narodna vjerovanja

Ako kučak zavijeva, kad laje, sluti smrt njekomu od te kuće.

Ako kokoška zapoje, valja je zaklati, jer sluti nesreću onoj kući.

Ako konj posrne te se misli, da ga je ko na oči uzeo, valja mu odma razbiti jaje u čelo. Tako će odma ustati.

Ako mlijeko prekipi u ognju, valja usuti malo vode na vatri, jer bi se poboljelo vime kravi ili ovci.

Kad se putnik uputi iz kuće da podje u svijet, ne valja da se vraća s puta kući, ako je što zaboravio, jer bi mu se sreća povratila.

Ne valja proći izmedju dvojice, jer će se zavaditi.

Grehota je, da starije popije vode prije mladjega. Tome i poslovica postoji: „mladjemu voda, starijemu riječ".

Kad se gradi nova kuća, valja zaklati pivca prije nego se krov metne, jer inače bi za žrtvu umro ko iz te kuće.

Ako se prolije vino ili kafa, onda je dobar znak, a ulje i rakija, nesreća.

Načeti kruh, kad je na sofru (trpezu), valja daje okrenut s načetom stranom pud unutrašnjosti trpeze, jer ako se ostavi preokrenut, sluti se glad kući.

Ne valja da mladizi pucaju prstima, jer će im drhtjeti kad ostaraju.

Kad se kuća mete, ne valja dotaći metlom muškoga, jer bi mu se kćeri radjale. Ako se dotakne neotice, onda se pljune metla.

Gnjoja ne valja davati iz tora u petak, jer bi škodilo napretku stoke.

Kad se broji stoka, ne valja s jednim prstom, već cijelom šakom, da se ne bi gubile.

Ako je žaba u kući, sir će biti šupljikav.

Izvadjeni zub valja baciti na krov kuće, da drugi ne bole.

Kad se česnak (bijeli luk) sadi, ostavi se onaj prazni vijenac (resta) na jednoj palici zaboden po srijedi, da ga ne bi ko ureko.

Kad se zelje glavato presadjiva, treba obaviti čalmu oko glave, da kupus bude velike glave.

Kosu ne valja bacati na mjesto, dje je mogu ptice odnijeti, jer će češće glava boljeti.

Mati sinu ne valja da lije vode na ruke, kad ih pere, jer će mu se tresti.

Nokte ne valja rezati u utorak, takodje ne valja da se po njima gazi.

Malašnoj djeci ne valja dati moždana da jedu, jer će im dolaziti nesvjestica, kad se popnu na stablo.

Ako trepti desno oko, kažu, da će umrijeti njeko od očine strane, a lijevo, od materine.

Verige (kamostre) na ognjište ne valja ljuljati, jer će se upasti u dug.

Prvo voće kad rodi ne valja da djeca jedu, već starci.

Na mladi mjesec ne valja lužiti (likšijat) haljine, jer će se brzo izdrijeti.

Ako se kome pote ruke, valja ih otrti s košuljom od zmije, pa se ne će potiti dalje.

Ako koga boli grlo pa ga drugi popipne, valja da hukne (duhne) u prste.

Kad se što u snu vidi, ne valja da se drugome kaže prije neg sunce izađje.

Mnogi običavaju da prekriže usta, kad zijevaju.

Na 1. marča neki izgore u kući rožina i papke, da s tim vonjom odaleče zmije od kuće.

Kad izađje komu čirić na trepavici, onda se kaže, da će skoro roditi nječija žena u komšilukn. Na desno znači muško dijete, na lijevo žensko. Taj čirić zove se inače ječmic.

Ako izadju male mosurice (sitni čirići) na usne, onda se veli, da se pojelo od onoga, čega je mačka načela te se liječi s komadićem kruha, ugrejana na vatri, pa dotaknuvši čirićima, dade se, da mačka pojede. Tad će nestati. Ovo zovu mačkinjak.

Kad piple (pile) iz jajeta izađje, ako se vidi, da će krepati, stavi se pod rešeto, da stoji za malo časa, i tad će ozdraviti.

Ne valja šiti na sebe, jer će se zaboravljati, a ako se drži u usta štogod, dok se šije, onda ne hudi.

Ako voda vri, a da nije ništa u njoj, muče se duše u čistilištu, s toga je grehota, da uzalud voda vrije.

Kad se čovjeku štuca, onda je znak, da ga njeko spominje; ako se pogodi ona osoba, prestati će štukavica.

Ako se sumnja na koga, da je što ukrao, pa mu se želi osveta, onda ga zgrče na ovi način: uzmu žilu od vuka te je objesu više ognja; žila će se kroz malo dana osušiti i zgrčiti, a tako isto i kradljivac.

Kaže se, da ima jedna čudotvorna trava, koja se zove „demirbozan” (razbi-gvoždje). Za tu travu vele, da š njom mogu otvoriti svaku ključanicu, kad se š njom dotakne; takodje ako konj s bukagijama prodje preko nje, noge mu se oslobode. Ali se vrlo rijetko nadje te trave.

Za papradinu kaže se, da nema cvijet, već samo na Ivanjdan veče da procvati, a to poberu vile i drugi dusi nevidljivi. Ako ko želi imati cvijet od papradi, valja da sjedne medju njim na Ivanjdan veče pa svu noć da maha s jataganom crnijeh korica oko sebe. Tako se ne će moći vile i vještice približiti, te će dobiti njekoliko cvijetova, kojima, ako ih uza se drži, moći će znati i razumjeti govor sviju živina i ptica.

Ako se opazi u kući zmija, ne valja je ubiti, jer narod prosti kaže, da je to kućna zmija i da je grehota ubiti je.

Kad čovjeku zaigra oko, znak je, da će njeko od svojte umrijeti.

Kad žene spomenu grdu bolijest (padavicu) pred djecom, onda potegnu svako dijete za uši i ucvrknu ustima.

Za djetelinu su 4 pera kažu, da je valja okinuti srebrnom parom (novcem) pa je metnuti u med za 40 dana; onda, ako se š njom takne djevojka, ona će se strastveno zaljubiti u onog mladića, koji je dotakao.

Izmedju dva Gjurgjev-dana i dvije Gospe nije običaj, da se ženi, jer kažu, da ne će biti sretno vjenčanje.

U utorak i subotu ne valja započeti nikakva radnju, kao gradivo ili trgovinu, jer ti dani nijesu sretni; obično se započimlje radnja ponedjeljnikom ili četvrtkom.

Katliču (želudac) od kokoši il ptice ne valja da jedan sam pojede, već valja da podijeli svijema, koji su na sofru.

Ako kokoška kvoči, oskube joj se koje pero s repa te se zabode u pepeo; onda će se proći kvocanja pak će i dalje snositi jaja.

Ribji mjehur baci se na vatru. Ako pukne glasno, onda će se roditi muško čedo onoj ženi, kojoj se namijenilo provanje; ako samo oduši a da se ne čuje, onda će rodit žensko.

Zmiju ubivenu ne valja dići više pasa, jer bi čovjek mogao umrijeti, ako je sjenovita.

Ako duga ima obilato crvene i žute boje, kaže se, da će biti berićeta u vinu i ulju.

Ako je na kobilici (podtrbušnoj kosti) od kokoši na strijedu jedna malena rupica, tumači se, da će se ubrzo otvoriti grob njekome iz te kuće.

Na Petrovdan objesu se niz konac njekoliko divljili smokava na grani pitome petrovače (koja zori o Petrovu-dne). To se radi, da bude puna iduće godine kao što je divlja puna.

Ždrijebetu od kobile, dok je malo, objesi se drvena kašika pod vratom, da ga ne bi ko na oči uzeo (ureko).

Na 1. aprila običaj je, da se vara jedan drugoga, i to ne prima nitko za uvrijedu.

U oči Ivanjdana običavaju rimokatolici zapaliti oganj u veče od suvadine lišća, trave ili kupjene. Svaki od kuće preskoči preko vatre barem tri puta.

Na čistu srijedu običaj je, da svaka kuća ispere likšijom sude, u kojima se kuha, da budu čisti za korizmu.

Na Gjurgjevdan naprave djeca „cecku". Privežu konop na grani kakvog stabla te se po cio dan cecaju, pjevajući ovu kitica:

Cecala se barka

Pud svetoga Marka,

Puna barka čenice

I Markove dječice.

Svaka kuća na Gjurgjevdan okiti vrata zelenilom, a tako i kotrovu (sud s dvije rukatke, s kojim se pije voda). Djevojke taj dan rano ustaju, da nakite kotrovu; osim toga kažu, ko se kasno ustane toga dana, kroz cijelu godinu će se kasno ustati.

Na Gjurgjevdan mati izlupa djecu, dok sa u postelji, sa granom topole, da rastu i napreduju kao topola.

Na Gjurgjevdan ne gotovi se gruh, jer bi se kvario preko cijele godine. Takodje se ne sije brašno, jer se množe buhe u kući.

Izmeđju 2 Gjurgjevdana ne snuju ženske postav, jer bi se to platno kroz kratko vrijeme raspalo.

Na 1. od proljeća djevojke privežu na crvenoj ruži žuti konac a uberu crljenu ružu, govoreći: „ja tebe žutilo, ti mene rumenilo".

Kad se krava oteli, priveže joj se komad krpe crvene na rep.

Ako djevojci zakasni sreća da se uda, onda treba uhvatiti tiču pliskavicu (govedarku) te skuvati i uzeti sve njezine kosti, pa ih spustiti dje voda teče: njeke od tih kostiju okrenu će se obratno da idu, a ostale će poći nizdo, kuda voda teče. Kosti, koje podju uzbrdo, valja uzeti i samljeti ili stući sitno, zatim uzet brašna, po malo na četiri kraja, dje mlin vrti, i komadić voska; to se sve zamijesi ujedno i učini se mali kolač, po srijedi šupalj.

Djevojka koga mladića kroz taj kolačić pogleda, on će se u nju zadražati i isprosit je.

Na isti način služi i kost od lakurića (vampira), ali njega ne treba tući, već s onom kočicom dotać djevojku (ili djevojka mladića), pa je ljubav gotova.

Kad mati dijete prvom podoji, valja da pazi, da mu dade desno njedro, jer ako ga s lijevim podoji, biće dijete lijevak (koji jede, piše, sa lijevom rukom).

Ako se uzme zemlje od groba i premaši preko kuće, kad čeljad spavaju, onda će ih uhvatiti mrtvački san te ne će moći ništa čuti, da se i vrata sjekirom lome. Ovo upotrebljavaju hajduci, koji noću kradu.

Svaka kuća rimokatolička drži blagoslovljene grančice (palme), koje se na cvijetnu nedjelju nose u crkvi. To upotrebljavaju s punom vjerom, kad sijeva, grmi, kad je strašna mećava, da potkade kuću s tizim, da Bog ukloni nesreću od te kuće.

Žena valja da čuva, da joj ne kane mlijeko u ognju, kad doji dijete, jer bi nestalo.

Od čega se čuvaju žene prije rođjenja

a) Ako žena djetinja (zbabna) zaželi koju stvar od jela ili pića, valja joj odma nabaviti, jer će se inače dijete roditi sa onim znakom na tijelu, i to ondje, dje se dotakne s rukom.

b) Ne valja da upali svijeću, kad ko umre, ni da vidi mrca, jer će dijete uvijek biti blijeda lica.

c) Ne smije jesti ništa, što je s puškom ranjeno, osobito kokoš ili pticu, koju je orao zadavio, jer bi se djetetu pojavljale ranice po životu. Ako u neznanje pojede, treba kosti one ptice izgoreti i s onim pepelom omazati dijete.

d) Treba da pazi, da preko konopa ne ide, jer je pogibelno za dijete, kad se rađa, da mu se crijevo od pupka ne obavije oko vrata te se zadavi.

c) Kokoši, koje imaju gušu pod grlo, ne valja da jede, jer bi djetetu izašle kile, bàge (škrofule) oko grla.

f) Ne valja da drob struže ni jede, jer će dijete imati strup (perut) u glavi.

g) Pri rodjenju valja tajiti, što je više moguće, da nitko ne zna, jer što više osoba znaju, to će se više mučiti.

h) Ako se za zbabnom ženom maši zemlje, ono dijete će za dugo vremena imati želju, da žvače zemlju ili pepeo. A to liječe na ovi način. Uzmu grudu zemlje i oljušteno kuhano jaje, oboje stave u rešeto na prag od kuće te ponude dijete s tizim; ako prije uzme jaje, znak je, da će se proći zemlje, a ako bi zemlju dijete uzelo, slijediće i dalje jesti ju.

i) Ako žena vidi, da junak izvadi jatagan (andžar) iz korice samo do pola, valja da ga zamoli da izvadi cijela, jer bi dijete krivo gledalo, šaško (vrlo).

Narodno liječenje

 Prosti narod liječi njeke bolijesti bajama i travama. Groznicu liječe na razne načine, kao: provesti kroz šuplji korijen masline onoga, koga hvataju groznice, i ostavit komad kruha na to mjesto, pak će ozdraviti.

Takodje provesti izpod kupjene, kojoj je vrh pronikao u zemlju, ili staviti pod kami tri vrška kupjene pak reći: kad mene puste groznice, tad ću ja vas pustiti. Neki zavežu na crveni konac 3 člana pa ga obaviju oko ruke te drže, dok ih groznica pusti.

Drugi opet okupaju dijete na raskrsnicu, lijući mu vodu svrhu njega kroz rešeto, pak će groznica prijeći na onoga, koji prvi prodje tim putem.

Ako ko pane s visoka te se otuče, oderu ovna te mu obuku onu kožu dok je vruća, da s tim ublaže otok i bol.

Ko ima bradavice po rukama, valja da uzme kakvu krpu, koju na putu nadje, pa da š njom otire ruke i da reče tri put: „koliko znam čija je ova krpa, toliko na mene ostalo bradavica".

Djecama za veli kašalj daju piti krvi od žabe kornjače i mlijeka od tovarice.

Za protisak (reumatizam) ugriju na vatri opeku pa je umoče u ocat i obaviju u krpu pa stavu na mjesto, dje boli.

Ako boli neprestano glava, onda kažu: razvila se, te neke žene znadu da je saviju. Privežu glavu maramom preko čela pa na dvije strane prometnu drvene kašike, onda savijaju maramu okrećući kašike, dok mogne bolesnik trpjeti, i tad je razvijena glava pošla na svoje mjesto.

Ako djetetu izadju bage (škrofule), onda kakva stara žena iznese ga na prag u veče, kad se zvijezde pojave, pak mu otečeno mjesto prekriži s verigama govoreći: „noćas žlijezda i zvijezda, sjutra ni žlijezda ni zvijezda".

Gatanja o vremenu

Kad se pojavi obruč okolo mjeseca, na skoro će kiša.

Ako rosa pane tri jutra zasobice, takodje će kiša.

Kad žabe kvrče, slute kišu.

Kad patke mlate krilima u vodi, kiša će u brzo.

Ako kokot (pijevac) zapoje u prvi mrak, promijeniće vrijeme.

Ako se mačka liže, jug će okrenuti; ako obrne pleća pud ognja, bura će.

Kad kiša pada, ako se dižu mjehurčići svrhu vode, onda je znak da će još kiše naći.

Kad se opazi u veče crveno povrh mora, znak je lijepom vremenu.

Ako na Grjurgjevdan bude oblačno ili kišovito vrijeme, znak je, da je mršava godina, tako isto, ako je na Božić vedro; s toga kaže se u poslovici: „Bog te iiklonuo od vedroga Božića i oblačna Gjurgjerdana".

Ako grmi u Marač mjesec, ne će biti ljeti puno zmija.

Ako u Novebar padaju kiše, dobra će bit čenica; s toga i kažu: „čenica u glib ka’ i prasica".

Kad je mladi mjesec, ne valja saditi ni presadjivati voća, jer ne će napredovati.

Kad se pojavi zvijezda repatica, kaže se, da će rat.

Glavandžija – Učesnik u dogovoru, glavljenju. Neko ko uglavi (dogovori) određenu obavezu. Njčešće se odnosi na vjeridbu ili svadbu.

Napisao Miloš M. Jovović   

Crnogorski prilozi¹ 

Iz Gluhog Dola u crmničkoj nahiji

*Na dostupnum primjerku “Crnogorskih priloga” nije moguće utvrditi izdavača i godinu ali je utisnut vodeni žig Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. (primjedba pobori.com)

Tužbalica nad popom Jokom Učičevićem

Nad junakom popom Jokom Učičevićem, koji je g. 1876. poginuo u Sutormanu. Turci ga posjekli. Gluhodolski popovi bili su u boj, i tamo učestvovali kao prvi vojnici. Oni su sjekli, a i njih su sjekli. Četiri su vazda bili u logoru, a po jedan je dolazio — dežurni — u pleme, da odsluži liturgiju. Oni su išli na silu glavarima, i to je jako glavarima padalo u oči pa i samome Gospodaru, kad je iste god. 1876. posjetio „crmnički bataleon", i za vrijeme ručka počastio svještenstvo gluhodolsko, te su morali sjesti u trpezi s desne i s lijeve strane Gospodaru. Popovi ti bili su: pop Joko Učičević, pop Jovan Gvozdenović, pop Ivo Mihaljević, pop Mićo Jovović i pop Tomo Jovović. Pop Joko, pop Jovan i pop Mićo posjekli su pet turskih glava, a u potonju su Turci popa Joka posjekli:

„Što za tebe ne govorim

pope Joko,

„Ti junače nepontani (nepomični),

prvi bješe,

„A od vazda i za vazda

svješteniče!

„Kad se sile podigoše

na granici,

„Navriješe u Sutorman

nevjernici.

„Tu si ora’ zagazio

kao vazda

„Na Turčina krvavoga,

bog ga kleo,

„Te bi, pope, prijevara,

vojska vara;

„Ugrabi te turska puška,

ne pucala!

„Uzdanice uza sebe

ne bi tebe,

„Da ugrabi, pope, tebe,

kuku mene!

„Posjekoše glavu tvoju,

žali bože!

„Bez glave te donijesmo,

oh do boga!

„Nagrdiše, bane tebe,

oh platili!

„Odvojiše od odžaka

punanoga,

„I od crkve i plemena,

pope bane,

„Od oružja gvozdenoga,

gvozden junak,

„Pa se zore glavom tvojom,

pravo nije!

Ovaj svještenik bio je to jutro (17. Juna) na redu kod kuće. Čim je u zoru začuo puške, pohitao je u Sutorman, na 8 sati stigao, posjekao dvije turske glave i prodaro u prve redove, te ga Turci posjekli. Da je svaki od vojnika to jutro učinio juriš kao pop, Turci su morali bježati, a tako boj je trajao do noći, i tek onda Turci pobjegli. Pop nije znavao raspored vojske, niti znao, da je uregjeno bilo, da se vojska turska navuče u dublje; ali Turci ostaše u prve pozicije.

Luka Jovović

Crnogorski prilozi¹ 

Iz Gluhog Dola u crmničkoj nahiji

¹ Jezik se u ovim prilozima ponješto kosi s gramatikom našega književnog jezika; no ja hotimice nijesam dirao u osobine crnogorskoga govora. Ovako će ovi prinosi biti zanimljivi i sa dialektologijskoga gledišta. To vrijedi osobito za crticu: „Preudala se", koju je g. L. Jovović napisao prema mojoj želji ćirilicom, od prilike onako, kako se priča i govori u Crmničkoj nahiji.*

I. M.

*Na dostupnum primjerku “Crnogorskih priloga” nije moguće utvrditi izdavača i godinu ali je utisnut vodeni žig Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. (primjedba pobori.com)

Tužbalica nad haljinama i knjigom

Tužbalica

Nad haljinama i knjigom, kad dogje sa strane, da je neko umaro**.

„Vran doleće, glas donese,

zli mi glasi!

„Od svijeta dalekoga,

moj svijete,

„Da si glavu izgubio,

moj delijo,

,,U Stambolu turačkome,

Stambuldžijo,

„Svoju kuću zatvorio,

žali bože!

„Kom’ ostavi dom i kuću?

kući tužnoj!

„Te si bio na tečenje

stečeniče.

„Prevari te carsko blago,

carev grade.

„Ruke savi, oči sklopi

ti za vazda.

„Kape jevo,¹ glave nije,

ne bilo me!

„No si posla' crnu knjigu

mjesto sebe.

„Nego knjiga ne govori,

zli mi govor!

„Knjiga kaže bole tvoje,

muke moje.

¹ jevo mj. evo.

Luka Jovović

Crnogorski prilozi¹ 

Iz Gluhog Dola u crmničkoj nahiji

¹ Jezik se u ovim prilozima ponješto kosi s gramatikom našega književnog jezika; no ja hotimice nijesam dirao u osobine crnogorskoga govora. Ovako će ovi prinosi biti zanimljivi i sa dialektologijskoga gledišta. To vrijedi osobito za crticu: „Preudala se", koju je g. L. Jovović napisao prema mojoj želji ćirilicom, od prilike onako, kako se priča i govori u Crmničkoj nahiji.*

I. M.

*Na dostupnum primjerku “Crnogorskih priloga” nije moguće utvrditi izdavača i godinu ali je utisnut vodeni žig Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. (primjedba pobori.com)

** Odnosi se na smrtni slučaj kad je pokojnik umro i sahranjen van svoje zemlje i kad se na odar samo postavi njegovo odijelo i sve se ispoštuje kao da je mrtvac na odru. Plače se i nariče nad njegovom odjećom.  (primjedba pobori.com)