Lovćen je pao

Lovćen je pao

Lovćen je pao – Lovćen je u našim rukama! Ova činjenica daleko je važnija od pada Antwerpena i Varšave. Lovćen je bio glavno uporište ne samo Crnegore, već daleko više Italije, a po tom i čitave entente, koju prati u ovome svjetskom ratu crni usud. Zato je pad Lovćena, koji gospodari nad ulazom u Jadransko more, izazvao opće preneraženje u krugovima svih naših neprijatelja. I Lovćen ne će nikada više iz naših ruku, već će ostati zaledje našoj ratnoj luci Kotora i učiniti je odsada jednom od najjačih luka na svijetu. U br. 47. prošle godine “Ilustr. Lista” priopćili smo krasan snimak čitavog Lovćena s mora, uz opis njegova položaja, a ovdje donosimo opet opis, kako je osvojen, prema jednom izvještaju iz stana ratnih izvjestitelja, - uz našu gornju sliku:

Prvi su se crnogorski položaji nalazili u kršu, koji se uz diže tisuću metara iznad Kotora, te gospoduje Kotorom, cestom kao i putem, koji vodi preko grada od Kotora na Lovćen. Dalje se je uzdigao neprijateljski položaj od Solara prema Sutvaru i zatvarao cestu, koja dolazi iz Budve. Iza tih prednjih položaja, koji su sa tri strane opkoljivali Kotor, uzdiže se u udaljenosti od dva kilometra na podnožju visine od 700 metara vrh Lovćen, u apsolutnoj visini od 1759 metara. Ispred tog podnožja bijaše izgradjena druga obranbena linija.

Polovicom je prosinca u staroj Srbiji vojska generala Kövessa osvježena. U to su vrijeme već učinjene bile pripreme za navalu na neprijatelja protiv jugo-zapadne crnogorske fronte. General je Kövess sa svojim štopom pošao na novo svoje odredište, a ratni pribor i streljivo sve je otpremano sa odredištem za Kotor i okolicu. Teški pomorski su topovi pomnoženi, a novi topovi dovezeni iz tvornice Na 7. siječnja svršene su sve ratne priprave u sporazumu sa zapovjedničtvom ratne mornarice. Teško se je topništvo okupilo oko Kaštel Novog, a pješadija je bila okupljena oko Boke. Teško je topništvo zatim dovezeno oko Tivata.

Naši su neprijatelji još uvijek očekivali, da će naši glavni juriši uslijediti sa sjevera i istoka, a to je uvjerenje bilo tim opravdanije, jer smo mi od Bjelopolja i Berana poduzimali snažnije akcije. Tim je iznenadjenje bilo veće, kad su na 8. siječnja počeli padati hici naših najtežih topova u crnogorske položaje. Naše je topništvo osobito djelovalo na prostoru Lastve. Oko podne je tek ali započela prava, paklenska vatra, a bila je uperena u glavnome na položaje s obiju strana Solara. Poslije podne stala je padati kiša, a u brdima snijeg. Uz tutnjavu topova, a po tom vremenu, poduzela je pješadija opasni pokušaj, da podje od mora na litice, koje sežu nebu pod oblake. Do noći je pješadija u snijegu i buri provalila pol puta, penjući se na, tako rekući okomite stijene, a izvržena hitcima crnogorskih strijelaca. Noć je probdivena u gotovoj opremi za boj. U zoru stala je pješadija dalje napredovati, a topovi udarati. Gusta je magla pogodovala pješadiji, ali je oteščavala rad topništvu. Topnički posmatrači i ravnaoci vatre morali su poći do u bojnu liniju pješadije, i odanle ravnati pomoću telefona topničku vatru svojih baterija. Utvrda je na podnožju Solara probijena, a time učinjen prodor u glavni neprijateljev položaj, u kojem se je ugnijezdila naša pješadija.

U ponedjeljak dne 10. morao se je zauzeti Kuk, da se stigne do Lovćena, dotle je naše topništvo udaralo po Lovćenu i sedlu Krstac. Nakon što je bio zauzet i Kuk pošle su naše čete u dvije kolone protiv položaja na Lovćenu samome. Jedna je pošla sa zapada, a druga sa jugo-zapada preko Krstaca. Neprijatelj bio je izbačen i iz svog drugog glavnog položaja i stao bježati, ostavljajući i svoje topove i zairu, te ratni pribor. Kapetan Kraus zauzme u pol 8 sati na večer vršak Lovćena sa jednim odjelom vojnika iz Egera i naših muslimanskih dobrovoljaca, te jednog pješačkog bataljuna iz posade Kotora. I tako je Lovćen ta prkosna obrana Crne Gore pala u naše ruke. Mi smo izgubili na mrtvima 153 čovjeka, uračunavši i operacije protiv Grahovca.

Na koncu ovih redaka stizava vijest o kapitulaciji čitave Crne Gore, a odnosno službeno izvješće našeg glavnog stana glasi: Crnogorski kralj Nikola i njegova vlada umolili su dne 13. siječnja, da se obustave neprijateljstva i zapodjenu mirovni pregovori. Mi smo odgovorili, da se ovoj molbi može udovoljiti samo onda, ako Crnogorska vojska bezuvjetno položi oružje. Crnogorska je vlada jučer prihvatila zahtjev, što smo ga mi stavili, da Crna Gora bezuvjetno položi oružje.

Zanimive su dvije naše slike na str. 82, koje prikazuju put, zapravo bijeg kralja Petra iz Srbije u Albaniju, a onda u Italiju, a odanle u Solun. Jedan od rijetkih pratilaca kralja Petra na bijegu, dao je dopisniku nekih talijanskih novina slijedeće podatke:

“Nakon što smo morali sprazniti Prizren, uputio se je kralj Petar automobilom u Ljumu. Tamo je kralj uzeo pratnju od tri časnika i četiri momka, te neopaženo nastavio put preko albanskih brdina. Kralj je putovao preko brdine Matije, koju nastavaju katolički Arnauti, te je noći prospavao pod šatorom, ili za nevremena po kućama arnautskih seljaka. Put od Ljume do Skadra trajao je četiri dana. Uslijed silnog napora i tegobe puta, jašio je kralj jedno vri. jeme na konju, a kada nije mogao više ni jašiti, pratnja je morala improvizirati nosiljke, u koje je kralj legnuo i tako nastavio put do Skadra. Narednog dana uhvatila nas je noc prije, nego li smo mogli doći do nekoga sela i do kojega je bilo još nekoliko sati hoda, a osim toga smo izgubili put, te smo ga tek drugi dan teškom mukom našli. U Skadru ostao je kralj četrnajst dana. Nakon što se je u Skadru donekle od morio od puta, nastavio je put preko Sv. Ivana Meduvan. skoga do Drača. Iz Drača otputio se je kralj preko Valone 11 Brindisi, gdje je živio šest dana inkognito, stanujući pod imenom generala od Topole. Put iz Brindisa u Solun trajao je 36 sati." Sto je bilo u Solunu i što je tamo Petar radio, to je poznato iz dnevnih listova.

Dok su se vodile ratne operacije protiv Crne Gore i to naše čete, dolazeći iz Srbije, te iz Hercegovine, bila je Crna Gora upućena jedino na morsku stranu, da dobije municije i živeža. U tu su svrhu talijanske ladje to dopremale u albansku luku sv. Ivan Meduvanski. Naša pak mornarica imala je zadaću, da to pod svaku cijenu spriječava. A to joj je u više navrata i uspjelo, naročito jednom velikom akcijom protiv ovećeg talijanskog transporta, sastojećeg od parobroda i jedrenjaka. Odjeljenju naše ratne mornarice uspjelo je bombardirati naprave u luci te potopiti veliki broj neprijateljskih ladja, na kojima se nalazio ratni materijal i živež za te čete, kako se to na slici (str. 82.) vidi.

Islamski se svijet počinje sve iz tiha buditi, a ,,sveti rat”, što ga je proglasio kalif, stiče sve više boraca. Prema vijestima iz Turske njezine se čete približuju, nakon uspješnih bojeva, Adenu. Uspjelo im je s pomoću Arapa u više navrata potući Engleze. S obzirom na to pobjedničko kretanje turske vojske, postao je položaj u južnoj Arabiji po Engleze vrlo opasan. Domaća su se tamošnja plemena priključila svetom ratu. Pojava Turaka pred vratima grada Adena - o kome donosimo sliku na str. 83. -znači za Arabiju povjesnički dogadjaj od velike važnosti i to tim više jer se s tim računalo, da je Aden za slučaj zatvorenja Sueškog prokopa za parobrodarstvo oko Rta za Englesku vanredno važno mjesto.

Na str. 85. donosimo lik našeg generalnog guvernera za posjednute Srbije grofa Ivana Salis-Seevisa, koji je nakon svog imenovanja stigao u Beograd 29. prosinca. Grof Salis-Seevis potječe od glasovite švajcarske porodice. Rodio se dne 8. prosinca 1862. u Karlovcu, te je prema tomu u 53. godini. Vojne nauke svršio je na vojničkoj tehničkoj akademiji, iz koje je izišao ka0 poručnik, te bio pridijeljen jednoj ženijskoj pukovniji. Kasnije je svršio ratnu školu i uznapredova0 do satnika u glavnom stožeru. Kao profesor taktike djelovao je neko vrijeme u pješačkoj kadetskoj školi u Požunu, odakle je prešao pješačtvu na vršenje četne službe Pošto je neko vrijeme bio poglavicom glavnoga stožera 28. pješačke divizije, promaknut je na čast majora. Godine 1903. imenovan je potpukovnikom, a iza toga poslan je na medjunarodnu reformacionu akciju u Macedoniju kao atašej i zastupnik Austro-Ugarske.

Godine 1906. imenovan je grof Salis-Seewis pukovnikom, te se vratio u monarhiju. Njegov odlazak iz Macedonije dao se je iskreno na žao njegovim tamošnjim suradnicima i turskim oblastima. U priznanje posebnih zasluga odlikovan je grof Salis-Seewis redom željezne krune i turskim redom Osmanlije drugoga razreda. Iza toga bio je zapovjednik 86. pješačke pukovnije u Budimpešti, te 79. pješ. pukovnije na Rijeci, gdje je djelovao kao generalmajor i brigadir. Na početku rata zapovijedao je svojom brigadom te se istaknuo u prvim bojevima u Srbiji. Na ratištu imenovan je podmaršalom, te je u više navrata odlikovan.

Ratni koledar

8. siječnja : Oko Berana borbe, a na Tari čarkanja. U području Boke Kotorske boj s Crnogorcima. — Na talijanskom ratištu bez promjene. — U istočnoj Galiciji i na besarabskoj granici nisu Rusi ponovili vatru – Na Hartmannsweilerkopfu Nijemci osvojili i posljednje streljačke jarke od Franceza uz oveći ratni plijen i zarobljenike, Englezi potpuno ispraznili Seddil-Bahr, posljednji odsječak što su ga držali na Galipolju. Turcima je pao u ruke silan ratni plijen.

9. siječnja: Naše čete su zbile Crnogorce kod Berana i doprle do Bioke. Na Tari topnički boj - Topnički bojevi u goričkom, na području Col di Lane i Vielgereutha.

- Kod Toporouca suzbijena navala Rusa. Nijemci kod Berestiany-a suzbili Ruse. Kod Massigesa Nijemci zauzeli položaje Franceza uz oveći ratni plijen. - Engleska ratna ladja ,,Eduard VII. nabasala na minu i potonula.

10. siječnja: Naše čete, nakon žestoke borbe, za uzele Lovćen i osvojile preko trideset topova i ostalog plijena. Druge čete zauzele Berane i okolne visove. –U južnom Tirolu pojavilo se nad dolinom Adiže jedanaest talijanskih avijatičara, koji su na više točka bacili bez uspjeha bombe. - Na sjeveru običajni topnički bojevi.—Suzbijeni su napadaji Franceza protiv jaraka, koje su Nijemci zauzeli sjeverozapadno od Massigesa. Kod Vogumena survano više neprijateljskih avijatičara. – U Crnom moru boj turskog križara ,,Sultana Javuz Selima” s ruskim križarom, “Imperatrica Marija”, koji je pogodjen. - Na kavkaskoj fronti Turci suzbili navalu Rusa kod Normana i nanijeli im velike gubitke.

11. siječnja: Ofenziva u Crnoj Gori uspješno napreduje. Jedna kolona zauzela je u borbi visočine zapadno i sjevernozapadno od Budve a jedna druga kolona1566 metara visoki Babjak jugozapadno od Cetinja. C. i kr. čete koje prodiru preko Lovćena, tjeraju neprijatelja natrag preko Njeguša. - Na talijanskom ratištu mjestimice živahna topnička djelatnost u odsječcima Rive, Bovc i Tolmina.  Eskadra naših hidroplana bacala s uspjehom bombe na vojne naprave u gradu Rimini.

Na besarabijskoj fronti žestoki bojevi. Rusi poduzeše šest puta navalu, ali uvijek uzalud i napokon prisiljeni budu na bijeg uz ogromne gubitke. Nijemci kod Illuxta suzbili rusku navalu. -- Kod Le Mesnila. Nijemci raspršili Franceze. Kod Lille-a eksplozija municije franceske vojske uz mnogo mrtvih i ranjenih. - Franceske čete zaposjele otok Krf i dvorac Ahileion.

12. siječnja: Naše čete šest kilometara od Cetinja. Naša kolona protjerala Crnogorce iz Budve i zauzela Manji Vrh. Uspješni bojevi kod Grahova. – Na sjevernom ratištu topovska borba bez osobitih dogodjaja. – Talijansli avijatičari bacili bombe na mjesto Creto i Par na Rancognu bezuspješno. Topnički bojevi kod Tolmina i Dobrdoba. - Kod Armentièresa suzbili Nijemci navalu Franceza; isto tako u Champagni kod Le Mesnila. Survani neprijateljski avijatičari- Austro-ugarska vlada izdala prosvjednu notu protiv uhićenja konzula u Solunu. - Na kavkaskoj fronti, južno od rijeke Arasa medju Tahirom i Valibanom i na sjeveru su zbile turske čete velike ruske navale. Neprijateljska mornarica bombardirala Take Burnu i Seddil Bahr, Turci survali neke engleske avijatičare.

13. siječnja Naše čete ušle u Cetinje, te pri tom zaplijenile 154 topa, 10.000 pušaka i ostalog materijala. Crnogorci uzmiču dalje na svim točkama. - Na talijanskom ratištu ništa važno. Topnička vatra na Naborjet i Rajbl. – Rusi opet kušaju probiti našu besarabijsku frontu kod Toporouca i Barancze, ali sve uzalud. Kod Kapilovke i Volinja naše čete raspršile ruske odjele.

14. siječnja: Naše čete zauzele Spič, koji je od početka rata bio u crnogorskim rukama – Talijanska topnička vatra na Naborjet i Rajbl opet započela. Kod goričke mostne utvrde naši oteli Talijanima jedan jaki položaj. Neprijateljski avijatičari bacaju bombe na Ljubljanu, nu bez štete. - Ogorčene navale Rusa kod Toporouca i istočno od Ravancze u dvanajst do četrnajst redova, nu sve suzbijene.

15. siječnja: Na sjeveru Grahova daljnji progon Crnogoraca. Crnogorske oblasti ispraznile Nikšić, a više od čevrtine Crne Gore nalazi se već u našim rukama. - Na talijanskom ratištu vatra na brdo Sv. Mihalj, kod Gorice i Tolmina te Mrzli Vrh, Kod Oslavije osvojeno brdo iza crkve, te zarobljeno tisuću Talijana i ratnog materijala. Kod Tolmina osvojen jedan neprijateljski jarak. Na tirolskoj fronti topnički bojevi - Na sjevernom bojištu topnička vatra.

“Ilustrovani List”  br. 4    1916.