S Kaštelanskog primorja

 

S Kaštelanskog primorja. Koncem 1892.

(Pozdrav „Dubrovnikuu — Dva jaka zaštitnika. — Hrvacka nenavidnost i pohlepa. — Dr. R. Kvekvić Srpska uzdanica).

 

Mi smo izostali kao da nas Srba nema ovdje u ravnijem Kaštelima posred kršne a mile nam srpske Dalmacije.

Da si nam zdravo, miljenče „Dubrovniče", mi ti sе radujemo. Srbi Dalmatinski stekli su s tobom drugog svoga zaštitnika. Eto ti dogje da pomoćnicu ruku pružiš starijem svome bratu „Srpskom Glasu“, koji je izazvan uvijek srčano i odvažno odbijao ljute udarce. Stupajte zajedno naprijed hrabro kao i do sada. Ti, miljenče „Dubrovniče“, ne kloni duhom kao što nije ni „Srpski Glas“ dok je još sam bio; sada će vam združenijem lakše biti da odolite navalama. Živio “Dubrovniče“, Bog te blagosovio.

Mi ćemo se tješiti, ne za to što ćete vi na žalost našu braću Hrvate pobjediti, nego zato što će oni tom pobjedom priznati svoju pogrješku, posramiće se i kajati.

Po našem skromnom mnijenju ne bi se htjelo mnogo da se do izmirenja s braćom Hrvatima dogje. Kad bi oni svoju pohlepu za tugjijem ukinuli, svoju nenavidnost zauzdali, bio bi mir gotov.

Eto skoro na bečkom parlamentu naš dični zastupnik G. Dr. R. Kvekvić punane dvije godine trpio je popa Bjankini-a i druga mu Perića kako reclame prave i nas Srbe vrijegjaju. Dodijalo mu se je pa junački ustade da ovijem crnijem vranama usta začepi, koja su nam ime i narodnost poricale, i baš mu od naše strane hvala.

Mi tijem vranama poručujemo:

 Ima nas Srba ima

Po sv’ jema stranam sv’ jeta
Ne će nas crna četa
Nikada utrt’ moć!

a našoj uzdanici vrlom Kvekviću dovikujemo: Živio! Naprijed tako! Poštenje i pravica valja da pobjede.

Tebi “Dubrovniče“ javljaćemo se kad i kada, neka se zna da smo i mi na broju. Uvjereni smo da ti ne će mrsko biti.

 

Pozdravlja te Kaštelanska srpska omladina a napose

Krstaš s Birnja

 

“Dubrovnik” br.28  1893.