Pjesma
o osvojenju Ostroga
Bosanski
valija, carski zet, Mehmed-paša Silahdar, i rumelijski paša, također Mehmed-paša,
određeni su za komandante u pohodu na Crnu Goru. Na visoravni Ostrog planine, u
blizini nikšićke tvrđave Crnogorci su napravili utvrde od drveta i tu postavili
zasjede. Muslimanska vojska, Božjom pomoći, u jednoj navali osvojila je sve ove
njihove utvrde, pri kojoj navali neprijatelj pobježe, dok ih je nešto
zarobljeno a nešto poginulo¹. U muslimanskoj vojsci je vrlo malo vojnika
poginulo, a nešto je bilo ranjeno. Konačno nastupiše hladni odnosi i
zategnutost izmedu dvojice spomenutih paša-komandanata, a to je i razumljivo,
jer dvojica pehlivana ne mogu igrati na jednom užetu. S obzirom na to da je
Crna Gora krševita, to su imali velikih poteškoća dok su osvojili Čevo, Zolotu,
Crnicu i Bjelopavloviće. Ta mjesta su popaljena.² Na ovim crnogorskim putevima
je vrlo teško voditi borbu, jer je to sami kamen, pa je nemoguće to opisati
onome ko nije vidio. Ja sam od nekoliko osoba slušao da bi voljeli, kako kažu,
na drugu koju vojnu i šezdeset konaka daleko otići, jer im je to lakše negoli u
ovaj kameniti kraj. Osim toga, neprijatelj, ako ga napadneš, skriva se, jer ima
sto hiljada zaklona. S Crnogorcima je vrlo teško voditi borbu, jer oni u borbi
nemaju određenih pravila nego iznenada dogekuju, a brzi su na nogama da im je
teško naći primjera. S njima se ne može boriti onaj koji ne poznaje njihove
varke. Zato su i u ovoj borbi mnogo doprinijeli pobjedi Trebinjci, Nikšićani ii
stanovnici Spuža koji su im vješti. Konačno crnogorski knezovi i vođe pristadoše
da plaćaju harač. Neka je poznato i to da je nešto Crnogoraca i zarobljeno, a
neki su se predali na vjeru.
¹ O zauzeću
Ostroga govori i jedna bujruldija datirana 25. rebiul-ahira 1182 (8. 1X 1768)
g., koja je stigla u Sarajevo 29. rebiul-ahira 1182. (11. IX 1768) g. X. str.
99, Kadića Zbornik VII, str. 227.
² Čevo,
Zolota, Crnica i Bjelopavlavići su naselja u Crnoj Gori.
Navedene
age krenuše na vojnu 1. nisana, u zilhidžetu 1182. (8. IV - 17. V 1768)
godine vodeći sa sobom po 15-20 nefera praćeni kudumima. Prvi je otišao
Indže Sulejman-aga, a posljednji Ičeli Sarhoš Ahmed-aga. Neki su išli tamo-amo i
putem nasilje činili.
(Mejlijin
kronogram o osvojenju Ostroga)
Imenjak
ponosa vjerovjesnika, zet vladara svijeta,
Koji
je zaista najčasniji vezir svoga vremena,
Jednim
zamahom mača osvojio je Crnu Goru,
Na
njegovom časnom licu se odraziše tajne pobjede
Neprijateljski redovi se
poremetiše pri prvoj navali.
A lavu se ne može ni
suprotstaviti lisica.
Neprijatelj
nije mogao odoljeti navali.
I njegova vojska poražena
pobježe.
Mejlijo!,
o osvojenju klanca Ostrog reci kronogram:
Molitva
(dua) Asafova* kao mač je porazila neprijatelja,**
*
Pjesnik aludira na Asafa, Solomonova vezira, s kojim uporeduje
Silahdar-Muhamed-pašu o kojem se govori u ovom kronogramu.
**
Zbrajanjem brojčane vrijednosti slova ovog kronostiha dobivamo hidž. 1182
(1768/69) godinu. tj. godinu osvojenja Ostroga.
-
29. zilhidže (5. V 1769), na prijedlog samog paše, dobio je agaluk Sejid
Mehmed, nakon smrti svoga oca, sijedog Alijage. koji je sudjelovao na vojni na
Crnu Goru i mnogo drugih usluga učinio. Spomenuti Sejid Mehmed dobio je odmah i
turnadžiluk, postao čirak, pa se kao takav zaputi paši u Travnik, obuče kalafat
i nakon toga se vrati u Sarajevo. Na dobrodošlicu mu je izašao jedan alaj.
PJESMA
O OSVOJENJU OSTROGA
Bogu
hvala, vojska pobjedonosnog sultana poznata je po
osvajanjima,
Pa
je jasno da ni crnogorske utvrde nisu mogle izdržati ni odoliti
I pri prvoj navali se pokaza
nadmoćnost sultanove vojske.
Svijet se obveseli ovim
osvajanjima,
A skupovi odmetnika (bagije) u
skupinama zatraže primirje.
Neprijateljska vojska je
poražena,
I sretno se osvoji
utvrda neprijatelja.
Nevjernik, veliki vračar poput
Samirije
Koji se izdavao za kralja
Pa
je na Ostrogu želio da pokaže veličinu
Napravio
je hiljadu raznih zasjeda.
Ali
su sve njegove čarolije bezvrijedne
Jer
je neprijatelj u prvoj navali istjeran iz zasjede
I
bogomolja u tvrđavi je stradala
Tako
da postade neupotrebljiva za bogoslužje.
Sa
dževher slovima izrekoh kronogram ovoj pobjedi:
Crna
Gora pala je kao plijen.
Bosanski
valija, carski zet, Mehmed-paša Silahdar, i rumelijski paša, također Mehmed-paša,
određeni su za komandante u pohodu na Crnu Goru. Na visoravni Ostrog planine, u
blizini nikšićke tvrđave Crnogorci su napravili utvrde od drveta i tu postavili
zasjede. Muslimanska vojska, Božjom pomoći, u jednoj navali osvojila je sve ove
njihove utvrde, pri kojoj navali neprijatelj pobježe, dok ih je nešto
zarobljeno a nešto poginulo¹. U muslimanskoj vojsci je vrlo malo vojnika
poginulo, a nešto je bilo ranjeno. Konačno nastupiše hladni odnosi i
zategnutost izmedu dvojice spomenutih paša-komandanata, a to je i razumljivo,
jer dvojica pehlivana ne mogu igrati na jednom užetu. S obzirom na to da je
Crna Gora krševita, to su imali velikih poteškoća dok su osvojili Čevo, Zolotu,
Crnicu i Bjelopavloviće. Ta mjesta su popaljena.² Na ovim crnogorskim putevima
je vrlo teško voditi borbu, jer je to sami kamen, pa je nemoguće to opisati
onome ko nije vidio. Ja sam od nekoliko osoba slušao da bi voljeli, kako kažu,
na drugu koju vojnu i šezdeset konaka daleko otići, jer im je to lakše negoli u
ovaj kameniti kraj. Osim toga, neprijatelj, ako ga napadneš, skriva se, jer ima
sto hiljada zaklona. S Crnogorcima je vrlo teško voditi borbu, jer oni u borbi
nemaju određenih pravila nego iznenada dogekuju, a brzi su na nogama da im je
teško naći primjera. S njima se ne može boriti onaj koji ne poznaje njihove
varke. Zato su i u ovoj borbi mnogo doprinijeli pobjedi Trebinjci, Nikšićani ii
stanovnici Spuža koji su im vješti. Konačno crnogorski knezovi i vođe pristadoše
da plaćaju harač. Neka je poznato i to da je nešto Crnogoraca i zarobljeno, a
neki su se predali na vjeru.
¹ O zauzeću
Ostroga govori i jedna bujruldija datirana 25. rebiul-ahira 1182 (8. 1X 1768)
g., koja je stigla u Sarajevo 29. rebiul-ahira 1182. (11. IX 1768) g. X. str.
99, Kadića Zbornik VII, str. 227.
² Čevo,
Zolota, Crnica i Bjelopavlavići su naselja u Crnoj Gori.
Navedene age krenuše na vojnu 1. nisana, u zilhidžetu 1182. (8. IV - 17. V 1768) godine vodeći sa sobom po 15-20 nefera praćeni kudumima. Prvi je otišao Indže Sulejman-aga, a posljednji Ičeli Sarhoš Ahmed-aga. Neki su išli tamo-amo i putem nasilje činili.
(Mejlijin kronogram o osvojenju Ostroga)
Imenjak
ponosa vjerovjesnika, zet vladara svijeta,
Koji
je zaista najčasniji vezir svoga vremena,
Jednim
zamahom mača osvojio je Crnu Goru,
Na
njegovom časnom licu se odraziše tajne pobjede
Neprijateljski redovi se
poremetiše pri prvoj navali.
A lavu se ne može ni
suprotstaviti lisica.
Neprijatelj
nije mogao odoljeti navali.
I njegova vojska poražena
pobježe.
Mejlijo!,
o osvojenju klanca Ostrog reci kronogram:
Molitva
(dua) Asafova* kao mač je porazila neprijatelja,**
* Pjesnik aludira na Asafa, Solomonova vezira, s kojim uporeduje Silahdar-Muhamed-pašu o kojem se govori u ovom kronogramu.
** Zbrajanjem brojčane vrijednosti slova ovog kronostiha dobivamo hidž. 1182 (1768/69) godinu. tj. godinu osvojenja Ostroga.
- 29. zilhidže (5. V 1769), na prijedlog samog paše, dobio je agaluk Sejid Mehmed, nakon smrti svoga oca, sijedog Alijage. koji je sudjelovao na vojni na Crnu Goru i mnogo drugih usluga učinio. Spomenuti Sejid Mehmed dobio je odmah i turnadžiluk, postao čirak, pa se kao takav zaputi paši u Travnik, obuče kalafat i nakon toga se vrati u Sarajevo. Na dobrodošlicu mu je izašao jedan alaj.
PJESMA O OSVOJENJU OSTROGA

Нема коментара:
Постави коментар